s.mirjam

utorak, 26.02.2008.

SAVRŠENO SRCE ...

I djeca, i mladi, i stari ljude žive u ovome svijetu zajedno da jedni drugima i jedni sa drugima budu na pomoć i na radost čitavome tome svijetu ... Njihovom međusobnom ljubavlju ovaj svijet raste i postaje jednako udoban dom za svakoga ....
********************************

Jednoga dana mladić je stajao u središtu grada razmišljajući kako on ima najljepše srce u cijeloj dolini. Prošla je velika povorka i svi su oni priznali kako je njegovo srce savršeno. Nije bilo crtice ni zareza u njemu. Da, svi su se oni uistinu složili da je njegovo srce najljepše koje su ikad vidjeli. Mladić je bio jako ponosan i još se više i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem. Iznenada, jedan stari čovjek pojavio se ispred povorke i rekao:
"Zašto tvoje srce nije približno lijepo kao moje?"
Povorka i mladić pogledali su u to starčevo srce. Udaralo je snažno, ali prepuno ožiljaka, bilo je mjesta gdje su komadići bili premješteni i onih koji su bili stavljeni, ali nisu potpuno odgovarali i bilo je nekoliko oštećenih strana /ivica/. Ustvari, bilo je puno mjesta gdje su cijeli komadi nedostajali.
Narod je započeo - kako može reći da mu je srce ljepše nego što on misli? Mladić je pogledao u starčevo srce i vidio njegovo stanje, i nasmijao se.
"Mora da se šališ", rekao je.
"Usporedi svoje srce s mojim, moje je savršeno, a tvoje je prepuno ožiljaka i suza.
"Da", rekao je starac,
"Tvoje izgleda savršeno, ali nikad se ne bih natjecao s tobom. Vidiš, svaki ožiljak predstavlja osobu kojoj sam dao svoje ljubavi - izvadim komadić srca i dam je toj osobi, i često mi ta osoba uzvrati dio od svog srca koje se uklapa u prazni dio mog srca, ali budući da dijelovi nisu jednaki, ja imam nekih grubih završetaka koje dijelim, jer me podsjećaju na ljubav koju dijelimo. Ponekad dam dijelove srca, ali mi osobe ne vrate svoj komadić srca. To su ti prazni dijelovi - davanje ljubavi je riskiranje. Ovi ožiljci su bolni, otvoreni su, podsjećajući me na ljubav koju imam za ljude također, i nadam se da se oni mogu vratiti jednog dana i popuniti prazne prostore na koje čekam.

I sada, vidiš li što je prava ljepota srca?

KAKO MORA BITI TUŽNO IĆI KROZ OVAJ ŽIVOT S CIJELIM NETAKNUTIM SRCEM ...

****************************************

****

Sutra je novi dan ..........................................Ljudi

Smiri se, dušo moja,........................................................................................
padne li suza na dlan .....................................................Polako se pale prozori
nije ni drugima lako,.......................................................u mojoj sobi mrak
sutra je novi dan. ...........................................................to netko meni govori
Smiri se, dušo moja, ......................................................to meni daje znak
ako i ostaneš sam, .........................................................................................
možda je najbolje tako,....................................................I ta se priča ponavlja
sutra je novi dan. ............................................................ko jučer nam je sve
Sutra je novi dan............................................................na stol se jelo postavlja,
i život teče, ...................................................................i gleda se Te-Ve.
ne postoji bol ni jad..........................................................................................
što proći neće. ...............................................................Ljudi, otišla bih
Sve će ostati iza nas ......................................................daleko do ljudi
dok vrijeme leti. ............................................................pratila bih mutne
Zastani barem malo ......................................................zvijezde sjaj,
svega se, svega sjeti .....................................................ali znam nešto
Sutra je novi dan............................................................možeš sam
i život teče,....................................................................sve mogu ljudi.
ne postoji bol ni jad.........................................................................................
što proći neće. ..............................................................Ljudi, mogu da ih volim.
Oblaci bijeli što plove.....................................................da ih sudim,
susrete donose nove.....................................................vrelo srce,
Nek' ti oči sklopi san,.....................................................hladan zagrlja,j
sutra već je novi dan. ...................................................ali znam,
Oblaci bijeli što plove.....................................................svjetlo u daljini -
susrete donose nove ....................................................to su ljudi.
nek ti oči sklopi san i ljubav. ...........................................................................
Smiri se, dušo moja,.....................................................Polako se pale prozori
htjela sam sve da ti dam. .............................................da l' na me misli tko
Ništa mi imali nismo,.....................................................da nekom dušu otvorim
sutra je novi dan. .........................................................još zelim samo to
Smiri se, dušo moja,........................................................................................
o nama sve ja znam: ......................................................................................
lađe u oluji mi smo,..........................................................................................
sutra je novi dan. ...........................................................................................

- 20:47 - Komentari (19) - Isprintaj - #

subota, 23.02.2008.

Živa voda ...

..............................RIJEKE ŽIVE VODE
.....................................RIJEKE ŽIVE VODE,
.....................................POTECITE,
.....................................NEKA DUH SE RAZLIJE.
.....................................SVAKOM ŽEDNOM SRCU,
.....................................DONESITE,
.....................................BOŽJU LJUBAV ZAUVIJEK!

.....................................KRISTE JA U TVOJE
.....................................OČI GLEDAM,
.....................................SAMO TVOJOJ RIJEČI
.....................................VJERUJEM.
.....................................TI OBEĆAO SI AKO
.....................................BUDEM VJERAN,
.....................................DA ĆEŠ IZLIT SVOGA
.....................................DUHA NA MENE.

.....................................RIJEKE ŽIVE VODE,
.....................................POTECITE, ............

.....................................TI ZAPUŠI SA SVE ČETRI
.....................................STRANE SVIJETA,
.....................................NEKA SUHE KOSTI OŽIVE.
.....................................CIJELA ZEMLJA NEK
.....................................ZBOG TEBE BUDE SVETA,
.....................................TVOJA VATRA NEK ZAPALI SVE.

.....................................RIJEKE ŽIVE VODE,
.....................................POTECITE, ............

.....................................TI IZLIJEČI NAŠU DUŠU
.....................................DUH I TIJELO,
.....................................ZBOG TEBE SE SRCE RADUJE,
.....................................NAŠE BIĆE BIT ĆE SRETNO
.....................................BIT ĆE CIJELO,
.....................................DUŠE SVETI ISPUNI NAS SVE

.....................................RIJEKE ŽIVE VODE,
.....................................POTECITE, ............

Get this widget

Track details

eSnips Social DNA

- 20:03 - Komentari (13) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.02.2008.

...

Za odmor i smiraj u nedjeljno veče,
prije ulaska u novi dan i radni tjedan ...

Judy Garland:"Somewhere Over the Rainbow"
..................................................................Lyrics
i ova,
Israel Kamakawiwo'ole - Somewhere Over The Rainbow:
..................................................................................Lyrics

- 21:14 - Komentari (11) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.02.2008.

POZIV NA LJUBAV ...

....................................

Poziv na ljubav

„Kad vas ljubav pozove, pođite za njom,
Premda su staze njene tegobne i strme.
A kad vas krila njena obgrle, prepustite joj se,

Premda vas mač , skriven među perima njenim,
može povrijediti.
A kad vam progovori, vjerujte joj,

Premda vam glas njen može uništiti snove,
k'o sto sjeverac opustoši vrt.

Jer, baš kao što vas kruniše,
ljubav će vas i razapeti.
Isto kao sto vas potiče da rastete,
tako će vas i okresati.

Kao što se uspinje do visina vaših i miluje vam
grančice najtananije što trepere na suncu,
Tako će se spustiti i do vašeg korijenja
i protresti ga u njegovom prijanjanju za zemlju.
Poput snoplja pšeničnog,
Sakupit će vas u naručje svoje.

Omlatit će vas, da bi vas ogolila.
Prosijat će vas, da bi vas otrijebila od kukolja.
Samljet će vas, do bjeline.
Umijesit će vas, dok ne postanete gipki;
A onda će vas izložiti svojoj svetoj vatri,
tako da postanete sveti hljeb
za svetu Božju svetkovinu.

Sve će vam to ljubav učiniti,
ne biste li spoznali tajne svoga srca
i u spoznaji toj postali dio srca života.

Budete li, pak, u strahu svome tražili
samo ljubavni mir i zadovoljstvo,
Bolje vam je onda da pokrijete golotinju svoju,
i odete sa gumna ljubavi,
U svijet koji ne poznaje godišnja doba,
gdje ćete se smijati, al' ne puno čuti odijek smijeha svog
i plakati, al' ne do posljednje suze svoje."

-Gibran-

****************************

............................................ROMANCA
............................................ Uvik kad san s tobon ja san ka i dite
............................................ Zaboravin odma svoje kose side
............................................ I godine ove ća bi bile teže
............................................ Da me lipa mladost uza te ne veže
............................................ Razumi me dobro potrebna si meni
............................................ Jer srce je moje ostalo u tebi
............................................ Pa dok život biži ono žešče tuče
............................................ Da bi mir svoj našlo sve me tebi vuče
............................................ A ča drugo mogu prijatelji niman
............................................ Puno njih je bivših a i ja ću s njima
............................................ Ostaju mi samo uspomene davne
............................................ Virujuć da koja još će živit za me
............................................ Zato uvik mislin na pobigle dane
............................................ I od tebe iščen da ih najdeš za me
............................................ Za umirit sebe vratit bi se tija
............................................ Da bar zadnju uru buden ča san bija.

..................................................................

- 17:58 - Komentari (16) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.02.2008.

Bl. Alozije Stepinac

:::::::::::::::::::::: Stepinac križonoša
U vrijeme Stepinčeva biskupskoga imenovanja izredali su se mnogi čestitari, među njima i zbor kanonika Prvostolnoga kaptola zagrebačkog. U njihovo ga je ime pozdravio biskup Salis-Seewis. Na tu je čestitku mladi nadbiskup koadjutor odgovorio:
"Zahvaljujem vam od srca iako se radovati ne mogu, jer moje imenovanje jest za mene težak križ. Križ pak valja nositi prema pravilima kršćanske savršenosti ne samo patienter, nego i libenter et ardenter, a u savršenosti nisam još toliko napredovao da bih ga nosio patienter, a kamoli još libenter et ardenter" /Benigar, str. 125/
Patienter, libenter, ardenter! Križ svog opredjeljenja za Krista, prihvaćajući biskupsko poslanje i služenje, treba nositi – za Kristom – strpljivo, drage volje, svim žarom. Nisu li to tri etape duhovnoga uspona nadbiskupa Alojzija Stepinca? Prisjećajući se onih prvih dana nakon biskupskoga imenovanja rekao je:
“Predviđao sam da će neminovno izbiti svjetski sukob, da će biti još žrtava i neprilika, a na kraju možda i Sibirija. Ali ništa zato! U ruke Božje! Što sam mogao drugo uzeti za geslo nego: ‘U tebe se, Gospodine, uzdam’”
/Benigar, str 122/
Tako je Stepinac od prvog časa svoga biskupovanja postao svjestan i odlučan križonoša. I to će postajati sve više i više, do savršenstva, do svoje mučeničke smrti u Krašiću 10. veljače 1960. Njegov je odgovor na sve križeve života bio uvijek: “U tebe se, Gospodine, uzdam!”
Sa svom je odvažnošću i neustrašivošću – ne osjećajući se, dakako, uvijek “jak”, ali uvijek hrabar – postojano je proslijedio put svoje savjesti, pa trebalo za to položiti život. I položio ga je, vjeran Isusovoj riječi i primjeru: “Od ove ljubavi nitko nema veće: položiti život za prijatelje” /Iv 15,13/. Stepinac je već na svoju mladomisničku sličicu, kao svoje životno svećeničko geslo, stavio riječi sv. Pavla:
“A ja, sačuvaj Bože, da se ičim drugim hvalio osim križem Gospodina našega Isusa Krista”
/Gal 16,14; usp. Benigar, str 88/
Na Isusov križ, rado prihvaćen, podsjećale su ga i naoko male stvari. Kad je na dan svećeničkog ređenja u listopadu 1930. ugledao pokraj tanjura pri objedu crveni karanfil, zagledao se u nj i rekao: “Crveni cvijet mučeništva!” A tako je i poslije u kardinalskom grimizu gledao tajanstven navještaj mučeništva /Benigar, str. 87 i 670/. Značajno je taj njegov križni put, gotovo proročki, navijestio isusovac – pjesnik Milan Pavelić u pjesmi koju je ispjevao u čast mladom nadbiskupu koadjutoru u lipnju 1934. godine:
Krvavog će znoja mnogu prolit kap,
Udarit će ljuto pastirski ga štap,
Bodljikama oštrim mitra će procvasti,
Nadbiskupski prijesto u križ će izrasti…
Njegov program ti si, Kriste razapeti!
/Benigar, str. 137/
Treba naglasiti da je to svoje “križarstvo”, tu svoju opredijeljenost za odvažno i ustrajno nošenje križa za Kristom u svojoj biskupskoj službi – kardinal Stepinac vrlo često povezivao sa svojom spremnošću da za Krista i Crkvu “položi život”, sve do mučeništva.

********

Nezaboravno mi je bilo slavlje u Mariji Bistrici 03.11.1998. upriličeno prigodom proglašenja Alojzija Stepinca blaženim ...
Nešto iza 10 sati počelo je euharistijsko slavlje koje je predvodio papa Ivan Pavao II. Na misnom se slavlju okupilo gotovo petsto tisuća vjernika iz cijele Hrvatske. Na središnji oltar crkve na otvorenom Papa je došao u pratnji nadbiskupa zagrebačkoga msgr. Josipa Bozanića. Na putu do oltara pozdravljeni su dugotrajnim pljeskom, svečanom crkvenom pjesmom i sa mnogobrojnim papinskim i hrvatskim zastavama. Papa je pohodio Hrvatsku drugi put, ali je prvi put pohodio Mariju Bistricu. Veličanstveno je bilo, sa mjesta od kuda sam gledala, gledati more svećanika oko Svetoga Oca, svi obučenih u crveno misno ruho kao znak mučeništva. Pogled mi je pao na slogane:
slogan Papina drugoga posjeta Hrvatskoj,
„Bit ćete mi svjedoci“
i geslo kardinala Stepinca,
„U tebe se Gospodine uzdam“
Prostor središnjeg oltara crkve na otvorenom ukrašen je cvijećem u Papinim bijelim i žutim bojama.
...
Svetoga Oca je na početku misnoga slavlja pozdravio zagrebački nadbiskup Josip Bozanić. U svome pozdravnome govoru istaknuo je da se slavlje događa na isti dan - 3. listopada 1946., kada je Alojzije Stepinac pred komunističkim sudom, nevin, održao svoj znameniti svjedočki govor. Nije to bio govor u svoju obranu. Bila je to vjeroispovijest za koje je svetinje živio, koje je svetinje branio i za koju je spreman čiste savjesti svaki čas umrijeti.
Nakon pokajničkog čina, u koji je sve nazočne uveo Sveti Otac, započeo je obred beatifikacije kardinala Stepinca zamolbom nadbiskupa Bozanića:
„Sveti Oče, kao nadbiskup zagrebački ponizno Vas molim da se udostojite ubrojiti među blaženike slugu Božjega Alojzija Stepinca.“
Nadbiskup Bozanić predstavio je ukratko i život kardinala Stepinca.
Blaženi sluga Božji Alojzije Stepinac rođen je 8. svibnja 1898. u Brezariću kraj Krašića. Zaređen je u Rimu u listopadu 1930., za nadbiskupa koadjutora s pravom nasljedstva posvećen je 24. lipnja 1934. Nakon smrti nabiskupa msgr. Antuna Bauera, 7. prosinca 1937., Stepinac preuzima upravu i postaje nadbiskup zagrebački. Bio je nadbiskupu vrlo teško vrijeme - prije, za vrijeme i poslije Drugog svjetskog rata, ostajući ustrajan u svojoj vjeri za Boga, za Crkvu, za čovjeka. Nakon rata, komunističke vlasti tražile su od Stepinca osnivanje Katoličke crkve odvojene od Rima.
Zbog njegova odbijanja montiran mu je politički proces na kojem je 1946. osuđen na 16 godina strogog zatvora s prisilnim radom. Na današnji dan, 3. listopada 1946. pred sudom je iskazao svoju vjeroispovijest:
Spreman da svaki čas umre za Boga, za Crkvu, za čovjeka.
Nakon petogodišnjeg zatočeništva u Lepoglavi premješten je u kućni pritvor u rodnom Krašiću. Sveto je umro u zatočeništvu u Krašiću 10. veljače 1960. praštajući iz sveg srca svim svojim neprijateljima i progoniteljima. Svoj je mučenički život prikazivao kao dragovoljnu žrtvu za Crkvu Božju. Nekoliko godina prije smrti, 12. siječnja 1953., papa Pio XII., nagrađujući njegove vrline i zasluge, imenovao ga je kardinalom. Skrhan posljedicama mučeničkog života i bolešću, kardinal Stepinac nikada nije odjenuo svoj grimizni kardinalski plašt ...
„Sveti Oče! Na veselje svete Crkve Božje, udostojite se svojom apostolskom vlašću proglasiti blaženim našega slugu Božjega kardinala Alojzija Stepinca.“
Izgovarajući formulu beatifikacije, Sveti Otac je rekao:
„Mi, udovoljavajući želji Našega brata, zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića te brojne druge braće u biskupstvu i mnogih vjernika, budući da smo razmotrili mišljenje Zbora za proglašenje svetih, našom apostolskom vlašću dopuštamo da se časni sluga Božji Alojzije Stepinac od sada naziva blaženim i da se svake godine na dan njegova rođenja, 10. veljače, može slaviti njegov spomendan na način kako je određeno kanonskim propisima.
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“
Papa je tako na ovom svečanom euharistijskome slavlju proglasio blaženim kardinala Alojzija Stepinca. Zvona su zvonila. Stotine pjevača zajedno sa stotinama tisuća vjernika radosno su i svečano zapjevali: „Amen“, a fanfare su odmah nakon toga intonirale: „To sad nebo navješćuje i glas s neba potvrđuje“ iz božične pjesme „Svim na zemlji“. Istodobno je s velike slike blaženog Stepinca na oltaru crkve na otvorenom, rad akademskog slikara Josipa Biffela iz Zagreba, skinut veo koji ju je do tog trenutka prekrivao te je lik novoga blaženika Katoličke Crkve i ponos hrvatskoga naroda pokazan mnoštvu. I danas to pamtim. I pamtit ću ! Narod je pljeskao i pjevao. Bila je to neopisiva radost svima nama. Srce mi je bilo puno, i prepuno. To smo čekali, prošaptala sam u sebi ...
Relikvijar sa moćima koji je tom prilikom uime nadbiskupija i biskupija Hrvatske biskupske konferencije uručen papi Ivanu Pavlu II. nakon liturgije beatifikacije darovala osamnaestogodišnja Marijana Beno iz Dubrovnika. Ona je, prema kazivanju postulatora kauze dr. Batelje, kao dijete preboljela dječju paralizu, nakon čega su liječnici prognozirali da je bolest neizlječiva. Njezina majka učinila je zavjet kardinalu Stepincu, nakon kojega je Marijana, uz još 26 bolesnika ozdravila, kako se smatra, po zagovoru blaženoga Alojzija Stepinca. Darovan je i prekrasan Evanđelistar.
Taj se čin odvijao u hrvatskome marijanskom nacionalnom svetištu pred očima Presvete Djevice Marije o stotoj obljetnici Stepinčeva rođenja. Ovo je povijesni događaj u životu Crkve i naše nacije.
Euharistijsko slavlje u Mariji Bistrici završilo je Papinim blagoslovom i pjesmom Rajska Djevo, Kraljice Hrvata. I nakon svečanoga Papinoga blagoslova zapjevala se hrvatska himna Lijepa naša.

**********************

Na istom tom mjestu neke davne godine ... 7. srpnja 1935. prigodom 250. godišnjice otkako je pronađen ponovno čudotvorni Marijin kip tadašnji je nadbiskup zagrebački Bauer u Mariji Bistrici svečano u stilu starih hrvatskih kraljevskih kruna, okrunio Marijin kip, glavu Isusa i Marije. Njegov tada nadbiskup-koadjutor, održao je svečanu Misu i propovijed. Propovijed je bila sa završnicom koja izražava njegov i naš zavjet Isusovoj majci Mariji:
"Obećajemo da ćemo ti ostati vjerni i iskreni štovatelji!
Vjerni dok budu žuborili potočići naši,
šumjele rijeke naše,
dok se bude pjenilo sinje more naše!
Vjerni dok se budu zelenile livade naše,
dok se budu zlatile njive naše,
dok se budu sjenile tamne šume naše,
dok bude mirisalo cvijeće domovine naše."
Bila je prisutno mnoštvo hodočasnika. Bistrički „romari“ nikada nisu bili tako oduševljeno dočekani kao taj put na zagrebačkim ulicama. Ulicama grada orile su se hodočasničke pjesme. Poklici i pljesak građana slijevali su se u silnu rijeku vjernosti i odanosti Katoličkoj crkvi i vjeri otaca. Prigodom svečanog objeda tom je zgodom na Mariji Bistrici, tada nadbiskup-koadjutor, a danas blaženi Alojzije Stepinac, izrazio želju da ovo izvanjsko jubilarno slavlje Majke Božje označi početak dubljeg preporoda našeg naroda. Kazao je:
„Marija zaslužuje naše najljepše pjesme, najljepše cvijeće, velike napore, zlatne krune, bisere i dijamante. Ali ne smijemo zaboraviti da više nego sve to Marija nešto drugo od nas očekuje. Cvijeće vene, pjesme zamiru, a i zlato se gubi. Ali nikada ne vene, nikada ne zamire, nikada se ne gubi duboka, iskrena i djelotvorna ljubav prema Mariji. Što budemo više istinski i duboko ljubili Mariju, koliko budemo više za Mariju živjeli — toliko više će i u nama biti, živjeti i rasti Isus Krist!“

.............................................

Molitva u čast blaženog Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika

Gospodine, Bože naš,
Ti si blaženom Alojziju Stepincu dao milost čvrsto vjerovati u Isusa Krista i spremnost trpjeti za njega sve do mučeničke smrti.
Pomozi nam slijediti njegov primjer i njegov nauk da bismo ljubili Krista kako ga je on ljubio i služiti Crkvi kako joj je on služio sve do darivanja vlastitog života za nju.
Njegova živa vjera u Isusa Krista i postojana ljubav prema Crkvi neka nas učvrste u borbama života na putu vječnoga spasenja.
/Po njegovom zagovoru udijeli mi milost.../
Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

- 20:25 - Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 06.02.2008.

Ovo je vrijeme milosno, ovo je vrijeme spasa ...

*************************

"Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti"

Pepeljamo se kako bismo obuzdali oholost svojih srdaca i podsjetili se da je život na zemlji prolazan. Mada pepeo simbolizira pokoru i kajanje, on nas također podsjeća da je Bog velikodušan i milosrdan onima koji mu se obraćaju pokorna srca. Njegovo božansko milosrđe je posebno izraženo tijekom korizmenog vremena, i Crkva nas poziva tražiti to milosrđe tijekom cijele Korizme uz razmišljanje, molitvu i pokoru.

*****************

"Obrati se i vjeruj Radosnoj vijesti"

Unutarnja pokora

Obraćenje od svega srca !
Promjena ... pomirenje sa sobom,
i sa Bogom ...

PEPELNICA
Običaj je u našim crkvama da se na ovaj dan vjernici obilježavaju pepelom. Pepeo je simbol onoga praha iz kojeg je čovjek sazdan, prema pradavnom opisu stvaranja čovjeka u prvim poglavljima Knjige postanka.
Prah je slika naše običnosti. Svaki je dijelak te prašine tako bezličan, ni po čemu drugačiji od drugog praška, za obično oko ograničenog stvorenja. Prah je u tom pogledu onda i slika anonimnosti, utopljenosti u masu. Osjećamo u toj slici svoju bezimenost! Kada zaboravimo da se to i nas tiče, misleći na prašinu ili gledajući prah, osjećamo potpunu ravnodušnost. Što bi nam takva prašina i trebala značiti?
Kroz različite druge slike, osobito one iz Biblije, prah je slika ništavosti: vjetar raznosi prašinu, ljudi po njoj gaze, kao da ona zapravo nije ništa.
Prah je slika bezličnosti, bez oblika i sadržaja, nema nikakvu osobnost i značenje.
Na ovaj čudesan dan, koji se po prahu i pepelu zove Pepelnicom, ne želimo sve to zanijekati, nego postati toga svjesni! Čovjek je prah, iz prašine uzet. To znači da je on smrtnik koji je toga čak i djelomično svjestan. Doduše, nosi u sebi tajnu duše, može spoznavati i odlučivati, može ljubiti i činiti dobro, može se i okrenuti od Boga. No, tada je to izvor tjeskobe i još dublje nesigurnosti. Svoju malenost u istini prepoznajemo u susretu s onim koji je jedini svet, u odnosu na jedinu i jedinstvenu veličinu svega, na Boga.
Sve je to istina koja nam se želi posvijestiti na Pepelnicu. Ipak, postoji i izazov toga dana. Da, od praha smo uzeti, ali smo Božjim srcem, Božjim rukama oblikovani. Po sebi smo prašina, ali snagom i ljubavlju Stvoritelja postali smo osobom, čovjekom. Iz zemlje smo uzeti, ali smo oblikovani za nebo, tj. za život s Bogom.
Tragedija je čovjekova kada zaboravi da svoje dostojanstvo i svoje biće duguje Bogu. Najveći je i iskonski čovjekov grijeh kada je poželio vlastitim silama i posizanjem za zabranjenim voćem postići ono što mu je đavao šapnuo: da postane kao Bog. Posegnuo je za nečim što se ne da zaslužiti ni zaraditi. Htio je oteti ono što se može samo darovati. Zanijekao je istinu o svojoj stvorenosti i ovisnosti o Bogu. Tada je shvatio koliko je gol, bez dostojanstva i stabilnosti. Čovjek je po sebi prah i u prah se vraća. Međutim po snazi ljubavi Božje, po tom božanskom pozivu na život, čovjek je stvorenje Božje. A po daru Sina Božjega koji je čovjekom postao, svi smo pozvani na dostojanstvo djece Božje.
Po sebi, prah smo i pepeo. Po Božjoj ljubavi dragocjeni smo u njegovim očima.
/Fra Zvjezdan Linić/

- 20:12 - Komentari (10) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.02.2008.

ŽIVIO SVETI VLAHO /BLAŽ/ !!!

Svetac i Grad su jedno, vizija grada-republike identična je liku Sveca čije je čelo ovjenčano biskupskom mitrom, na isti način kako je Dubrovnik opasan zidinama. Neraskidiv, vječni prsten uzajamnog povjerenja, mističnog dogovora svetog Vlaha i Dubrovčana.

***************************************************

***************************************************Grad pod mitrom

Što bi bilo od grada Dubrovnika kada bi se iz njega izbrisao sveti Vlaho /Blaž/!?
Bez sv. Vlaha Dubrovnik ne postoji, jer kada bi se srušila njegova crkva, kada bi se htio odstraniti njegov sveti lik, trebalo bi porušiti zidine, palače, gradska vrata, oltare, Dvor, Carinarnicu, trebalo bi ukloniti zastave, pečate, grbove, stare dukate i talire, ljude..., ama baš sve što sjaji u tom kamenom, pomno izbrušenom dragulju. Zaista, malo je koji grad čiji je indentitet neodvojivo spojen sa svojim Parcem kao što je to u Raguzi. Svetac i Grad su jedno, vizija grada – republike identična je liku Sveca čije je čelo ovjenčano biskupskom mitrom, na isti način kako je Dubrovnik opasan zidinama. Neraskidiv, vječni prsten uzajamnog povjerenja, mističnog dogovora svetog Vlaha i Dubrovčana. To povjerenje započelo je davne 971. godine, kada se tada još uvijek mala Raguza, šćućurena na poluotočiću strmih hridina i zelenih brijegova, u doba kada je još slavni Stradun bio močvara, našla na udaru Mletačkih brodova. Dubrovčani koji su prijateljski ugostili veliku mletačku flotu, vjerujući da ide prema Levantu, nisu slutili pravi razlog njihovog zadržavanja u gradu. No svećeniku Stojku, usred noći javio se Svetac te mu poručio da prenese poruku gradskoj vladi: „Pođi upraviteljima i kaži im da postave dobre straže s mora i kopna, jer će iduće noći Venecijanci provaliti u grad. Ja ću biti kapetan vaše vojske, poslan s neba, moje je ime Vlaho. Mučenik.“ I zaista, vlada je poslušala, Mlečani su pokušali i bili odbijeni, a zahvalni građani sazvali su veliku skupštinu na kojoj su izglasali: "zavjet Dubrovnika; učiniti crkvu na njegovu čast i hvalu i proglasiše ga svojim zaštitnikom nad zaštitnike, ne pozivajući nikad drugog zaštitnika Dubrovnika!" Uz svoju nebesku objavu, Dubrovčanima je i u političkom smislu sveti Vlaho bio adut. Njegov izbor za zaštitnika, dok još u gradu nije bilo njegovih relikvija, bio je jasno stavljanje grada pod bizantsku zaštitu naspram neprestanih mletačkih prijetnji. Znali su prastari Dubrovčani, dok je budući grad–republika bio tek bizantska utvrda u kasnoj antici na vrhu hridine kao jedna u nizu obrane istočno jadranskog plovnog puta od Akvileje i Ravenne do Carigrada, kolika mu je geostrateška važnost. Mogli su pretpostaviti da će jednom ta hrid pružiti svoje kamene ruke i zagrliti grad–republiku koja će trgovati i posredovati u trgovini Istoka i Zapada, kao i biti glavno središte izvoza i tranzicije srebrne i olovne rudače iz zaleđa. Mogli su tek naslutiti da će taj kamen-grad biti srce katoličanstva koje će uz podršku Pape i Španjolskog Dvora uživati sve povlstice zbog svoje mudre i spretne diplomacije na leđima divovskog Osmanskog Carstva.
Uza sve te laude, jamac njegove opstojnosti je sveti Vlaho, sveti biskup i mučenik iz grada Sebaste u Kapadociji /Armenija/, koji je podnio mučeništvo za cara Licinija, Konstantinovog zakletog neprijatelja na Istoku, 316. godine. Kako je ujedno bio i lječnik, poznata je zgoda da je spasio život dječaku kojem je zapela riblja kost u grlu te tako postao zaštitnik od svakojakih bolesti grla.
Dubrovčani su izvršili svoj zavjet i sagradili prvu crkvu sv. Vlahu ispred gradskih zidina, na mjestu današnje katedrale, za koju se misli da je mogla nositi njegovo ime prije promjene titulara i izgradnje velebne romaničke katedrale Sv. Marije Velike krajem 12. st. Prava slava Sveca počela je kada je biskup Vitalis Gučetić oko 1026. u grad donio relikviju Vlahove glave i koljenice. Dubrovnik jača i razvija se, no njegovu slobodu zatvoriti će u kavez mletačkog lava dužd Enriko Dandolo, sramne 1204., kada je osvojen kao i sam Carigrad. U stoljeće i po Mletačke vlasti, sv. Vlaho postaje prešućivani sinonim slobode, i identiteta, a kada ponovno uzme u ruke pastoral, povesti će svoj Grad vrtoglavo u nadaleko poznato Zlatno doba Dubrovnika. Bilo je to 1358., kada je Mlečene porazio hrvatsko-ugarski kralj Ludovik te ih istjerao s čitavog Istočnog Jadrana, a Grad je polako ali sigurno od Civitas Raguzina postao Respublica Ragusina.
Sveti Vlaho sad postaje gotovo više politička nego religiozna stvarnost male aristokratske republike koja je neobičnom simbiozom Države i Crkve ta dva pojma ujedinila, stopila u jedno - u Republiku Svetog Vlaha! Kada je 1341. sveti Vlaho spasio Grad od kuge, a 1342. u grad bila donjeta njegova lijeva ruka, grad je odlučio sagraditi novu crkvu Svecu na mjestu današnje. Bila je to trobrodna gotička crkva s kupolom i galerijama sličnim onima na Katedrali. Na stotine kipova je isklesano, od Jurja Dalmatinca, Ivana Duknovića, braće Andrijića, Bertranda Galiciusa, Jakova de Spinisa..., na stotine slika i poliptiha naslikano od Dobričevića, Hamzića, Božidarevića... Koliko li je tek vune obrađeno u dubrovačkim predionicama kojima je ujedno bio i zaštitnik sveti Vlaho, jer su ga mučili željeznim četkama, pa mu je to van Dubrovnika univerzalni simbol. Koliko li je tek skupocjenih tkanina i zastora izrađeno u nadaleko poznatim dubrovačkim veziljskim radionicama, u koje je Božidarević zamatao svoje Bogorodice, ili koliko li je tek zlatara radilo Vlahove relikvijare... Koliko je brodova isplovljavalo na sve strane svijeta razvijajući njegov barjak s inicijalima S(anctus) B(lasius), dok ih je njegov kameni lik blagoslivljao s gradskih zidina želeći im sigurnost u nepoznatom.
To zlatno doba, prekinuo je onaj kobni dan 6. travnja 1667. kada je Vlaho u "trenutku umora" ispustio model svog grada načas iz ruku, i on se poput steklenog vrča rasuo pri udaru o tlo. Potres je uništio slavni grad, a požar koji je pritom buknuo dokrajčio je načeto. Ipak poput Feniksa iz pepela, podigao se današnji Dubrovnik, jer je dogovor između Vlaha i Grada ostao vječan. Dubrovčani su zalječili njegove oštećene relikvije iskopane iz ruševina Katedrale, te na relikviju njegove noge postavili emajlirani grb republike i godinu 1667. Kao jasan znak neraskidivog i posebnog odnosa, Svetac se odužio nadahnuvši i providjevši mudre i bogate ljude poput Stjepana Gradića da obnove Grad.
Ipak posljednji, ali ne i zadnji udes bio je požar 1706. u kojemu je izgorjela njegova crkva, preživjevši potres. Kada je na zgarištu pronađen njegov zlatni neoštećeni kip iz 15st., čudo je bilo nagrađeno izgradnjom današnje barokne crkve Sv. Vlaha čiji je tvorac mletački arhitekt i kipar Marino Gropelli. Gropelijeva crkva u osnovi sublimira prijašnje Vlahove crkve. Trobrodna je to centralana građevina na četiri stupa s upisanim križem, središnjom kupolom i izduženim svetištem s dvije sakristije. Počiva na povišenoj terasi na koju se uspinje skalinadom, a s koje se diže monumentalno raščlanjeno pročelje sa četiri korintska stupa i velikim portalom na kojem su anđeli s palmama. Na vrhu crkve kip je sv. Vlaha, a na bočnim uglovima kipovi Vjere i Nade. I dok se u Veneciji slične crkve zrcale u vodi kanala, ova crkva zrcali se u izlizanim pločama Straduna preko kojih milijuni dolaze u njegovu crkvu moleći, dok odzvanjaju riječi svečenika koji s dvije prekrižene svijeće blagoslivjla grlo govoreći: "Per intercessionem Sancti Blasii liberet te Deus a malo guteris, et quovis alio malo!" (Po zagovoru sv. Vlaha oslobodio te Bog od bolesti grla i svakog drugog zla).
Konačno svetkovina Parca počinje 2. veljače podizanjem njegova barjaka na Orlandovu stupu uz Vlahovu himnu te puštanjem dviju bijelih golubica u znak slobode i mira. Na dan svetog Vlaha, 3. veljače, nakon mise, velika svečana procesija prolazi kroz grad od katedrale kroz ulicu od Puča, preko Straduna do njegove crkve gdje se izvijaju barjaci, i pozdravlja Svetac. U procesiji se nose njegove relikvije koje vjernici dodiruju, moleći i ostvarujući svoju vezu sa svecem, a najdragocjenija je relikvija njegove glave, zatvorene u emajliranom pozlaćenom relikvijaru u obliku bizantske carske krune iz 11. - 12. st. Ponekad, promatraču sa strane nije lako razumjeti ove procesije, ali njihova ukorjenjenost i važnost jednaka je svemu što baštinimo. Ne treba zaboraviti da je to javno i državno sudjelovanje u najveličanstvenijem događaju jednoga Grada, iskaz pripadnosti, iskaz vjere i nade, znak povezanosti i djelo neraskidivosti Grada i naroda sa svojom katoličkom vjerom i nebeskim zaštitnikom. Možda je najbolje usporediti značaj, premda danas umanjenog sjaja te procesije, s velikom procesijom kakvu je grad Salzburg priredio 1682. slaveći 1100 godina svog kršćanstva. Tada je kilometarska procesija krenula gradskim ulicama uz pjevanje veličanstvene Biberove himne sv. Rupertu zaštitniku, uz zvukove truba i timpana. Možda njene ushićene riječi, ovdje prenesene na Dubrovačku svetkovinu, najbolje govore o duhu, vremenu, zanosu, opčinjenosti garđana svojim bivanjem rame uz rame sa svojim Zaštitnikom!
„Plaudite tympana, Clangite clasica, Fides acinite, Voces applaudite, Choro et jubilo, Pastori maximo. Aplaudet patria, Blasium celebra! Felix dies ter amoena, Dies voluptate plena, Qua Blasium celebramus, Qua patronum honoramus, Dies felicissima, O laeta gaude patria, O laete plaude gens, Blasium super sidera, Triumphat alta mens, In angelorum millibus, In beatorum plausibus, Triumphat alta mens! Vive Raguzium, gaude, Magno patri ter aplaude, In tympanis et vocibus, In barbitis et plausibus, Vive Raguzium, gaude, Magno patri ter aplaude, Blasium celebra , Pastori jubila!“
Uz zvukove timpana i zvonjavu zvona, Pjevajte zajedno vjerni, glasovima kličite, zborovima i radošću objavite - najvećeg Pastira. Prihvati domovino, Vlaha slavi! Ovaj sretni dan pun zadovoljstva, u kojem slavimo Vlaha, u kojem častimo svog zaštitnika, Najstretniji dan! Raduj se sretna domovino, plješći rode, plemeniti Vlahov um, slavi iznad zvijezda. Među tisućama anđela, u pljesku blaženih, slavi iznad zvijezda. Živio Dubrovnik, raduj se, plješćite slavni očevi, sa timpanima i glasovima, sa lutnjama i udaraljkama. Živio Dubrovnik, raduj se, plješčite slavni očevi, Vlaha slavite u Pastiru se radujte!
/Kardinal Josip Bozanić, 2005./

"Ljubavlju, brigom i toplinom ušao je u sve pore ovog Grada. I postao milim gostom onima koji se odgojem bave, kao i onima koji se posvećuju turizmu; onima koji zemlju obrađuju ili vode narodnu politiku, kao i onima koji poput njega propovijedaju, dijele svete tajne i odgajaju narod Božji. Svima je blizak i drag, jer je Parac naš. Postao je znak našeg prepoznavanja.“
/biskup Želimir Puljić, Festa 2005./
...
„Život je Božji dar. A njegova je ljubav u temelju posvećenog života u samostanima i svetog života u obiteljima. Ljubav je Božja poticala i naše pređe pa su, vođeni Gospodnjim svjetlom, promicali kulturu života, gradili hospicije, orfanotrofije, bolnice i nahodišta. A sveti Vlaho izvrstan liječnik duše i tijela, pomagao im je i učio ih kako braniti, štiti i poštivati život. To je ono "višnje svjetlo vjere" za koje je Dante molio u Raju kako bi njegovu iskru mogao prenijeti "svojoj čeljadi".
/biskup Želimir Puljić, Festa 2006./
...
I ovogodišnja svečanost 'ki dohodi jednom nami na godište', odvijat će se tradicionalno na povijesnim prostoru između katedrale, Kneževa dvora, Sponze i crkve svetog Vlaha. Okupljeni na toj godišnjoj svečanosti i ove ćemo godine zahvaliti Bogu dar života, Crkve, slobode, Domovine i mira. A posebice za dar zaštitnika biskupije i Grada svetoga Vlaha. Slavlje svete Mise i procesije pratit ćemo zahvalnom i usrdnom molitvom iz Parčeve himne: 'Čuj sveti Vlaho nas, molitve naše glas! Dubrovnik čuvaj svoj, čuvaj sve nas'! Uključit ćemo i sve vas koji diljem svijeta budete slavili svetoga Parca.
/biskup Želimir Puljić, Festa 2007./
...
Stoga, njemu koji nas je štitio kroz stoljeća i ulijevao nadu i snagu u najtežim iskušenjima života, upravljamo i ove godine našu usrdnu molbu neka nas u nevoljama očinski brani, u tjeskobama tješi, u dvojbama na pravi put upućuje, te od pogibelji uvijek oslobađa. I hoće, ako Bog da. Živio sveti Vlaho!
„Festa našega Parca, koju njegovi štovatelji slave na svečani način, izraz je stoljetne vjere u moćni zagovor tog svetog Starca koji se toliko srastao s dušom ovog Grada i kraja da mu se u zanosu kliče:
"Živio sveti Vlaho!'“
/biskup Želimir Puljić, Festa 2008./

Danas se u svim župama blagoslivljaju grla /grličanje/ kojim se moli da nas po zagovoru sv. Blaža Bog oslobodi bolesti grla i svakoga drugoga zla:

"Zagovorom sv. Blaža, biskupa i mučenika, oslobodio te Bog od bolesti grla i od svakog drugog zla.
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Amen."

- 17:19 - Komentari (10) - Isprintaj - #

subota, 02.02.2008.

SVIJEĆNICA - PRIKAZANJE GOSPODINOVO

*****************

Spominjući se ovoga spomendana vjernici danas u crkvu donose svijeće na blagoslov. U obitelji ova se „marijanska svijeća“ pali u različitim prilikama:
na velike blagdane, u vrijeme oluje i grmljavine, stavlja se zapaljena u prozor kad mjestom prolazi tijelovska procesija, nosi na krštenje novorođenčeta i na prvu pričest kao spomen na krštenje;
stavlja se i u ruku umirućem kao ohrabrenje i znak nade u vječni život....
Otuda blagdanu pučko ime - Svijećnica.
Blagdanu je središte Isus pa se zove Prikazanje Gospodnje; no istodobno je naglašena, Marijina uloga.
U pučkom je izričaju to dvoje spojeno pa se, osobito u Slavoniji, blagdan zove i „Svitlomarinje“ /Isus - svjetlo Marijino/.
Mnoge Marije toga dana slave svoj imendan.
Iako spada među manje i „nezapovijedane“, puku je drag i crkve su toga dana vrlo posjećene.

*******

Danas je, dakle, po katoličkom kalendaru blagdan koji nosi dva imena:
Svijećnica i Prikazanje Gospodnje. Spomendan je događaja kada su, prema propisu Mojsijeva Zakona, Josip i Marija donijeli Dijete Isusa u Hram da ga, kao prvorođenca, obredno prikažu Bogu.
Bog je preko Mojsija svom izabranom narodu dao propis da 41. dan po porodu svećenici u hramu moraju blagosloviti porodilju. A za uzvrat roditelji djeteta dužni su janje mlađe od godine dana ili mladu golubicu. Tome se propisu pokorila i Blažena Djevica Marija. S djetetom Isusom polazi u hram u pratnji Josipovoj. Prikazanje djece u hramu bio je gotovo svakidašnji obred, no ovdje se radilo o događaju koji je već u Starom zavjetu prorekao prorok Malahija:
"I doći će iznenada u Hram svoj Gospod kojega vi tražite i anđeo Saveza koga žudite"
/Mal 3, 1/
Nitko nije slutio da će to staro proročanstvo po vanjskom obliku biti tako skromno. Gospodina nisu dočekale nikakve svirke, nikakvi poklici. Sve je prošlo tako tiho, nenapadno i gotovo nezapaženo.I to je stil Isusova skrovita života, stil poniznosti i skromnosti.Isus postaje Svijetlo svijeta i Grad na gori koji svijetli cijelu vječnost.
Tu se, bilježi evanđelist, zatekao starac Šimun, koji je uzeo Dijete u naručje i, u nadahnuću, prepoznao u njemu budućeg Mesiju. Mariji je prorekao da će joj „mač boli probosti dušu“. Pri tom je Šimun - to je okosnica blagdana - Isusa nazvao Svjetlom, doslovno „svjetlost za rasvjetljenje naroda“.

**************

Šimun je očekivao „utjehu Izraelovu“ i Duh mu je objavio da neće umrijeti dok ne vidi obećanog Mesiju ili „pomazanika Gospodnjega”. Na temelju proročkih obećanja, “utjeha Izraelova” su Božja obećanja o spasenju /Iz 40,1-11; 49,13/ te smirena nada u ispunjenje Božjeg plana. „ponukan od Duha“ Šimun je došao u hram upravo onoga dana kada su Josip i Marija donijeli dječaka Isusa. Nošen vjerničkom nadom u ispunjenje Božjih obećanja doživio je susret s Obećanim koji je još nemoćno dijete, potrebno roditeljske brige i ljubavi da bi odraslo za svoje poslanje. Time vrijeme čekanja prelazi u vrijeme ispunjenja. U Dječaku o čijem su rođenju anđeli pjevali „Mir ljudima miljenicima njegovim“ prepoznaje Šimun mir Božji i puninu spasenja. Zato uzima Dječaka na staračke ruke i „blagoslivlje Boga“. Ovo uzimanje djeteta u ruke i izricanja „blagoslova” je ondašnji običaj zazivanja Božje zaštite nad dijete, molitve za djecu rodbine i prijatelja. Kod Šimuna je „blagoslov” nad dječakom Isusom ispovijest vjere i izricanje hvale Bogu za Onoga koga vidi i drži na rukama. Njegov blagoslov obuhvaća pjesmu „Sad otpuštaš“ /r. 29-32/ i najavu Mariji da će njezin Sin biti znak osporavan /r. 34-35/.
Šimun ponosno ispovijeda da je Božji sluga i radosno pristaje na završetak zemaljskog života, jer je dočekao ispunjenje svoga očekivanja. Spreman je poći „u miru“, svjestan da nije uzalud prokockao darovane godine života. U grčkom izvorniku za „otpuštaš” stoji riječ koja je primjenjivana na stražara. Šimun je svoj život organizirao kao stražarsko očekivanje Pomazanika Gospodnjeg i sada ističe da njegov stražarski životni hod može završiti. Razlog: “Ta vidješe oči moje spasenje tvoje!” Ovo je citat Iz 40,5 gdje je prorok u vrijeme babilonskog sužanjstva najavio izbavljenje naglasivši kako će „svako tijelo“ vidjeti spasenje Božje, to jest svaki čovjek ukoliko je slab, ranjiv i nesposoban sam sebe spasiti. Bog je to spasenje pripravio „pred svim narodima”. I ovo je izraz iz Knjige Izaijine /usp. Iz 52,10/ te pokazuje univerzalnost spasenja dostupnog u Božjem Pomazaniku. Novorođeni sveopći Spasitelj je „svjetlost poganskih naroda“ i „slava Izraela“ /r. 32/. Ovo je aluzija na univerzalno poslanje Sluge Patnika iz Knjige Izaijine:
„Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš”
/Iz 49,6/
Drugi Šimnunov „blagoslov” u vezi s dječakom Isusom jest najava Mariji da će njezin Sin biti „znak osporavan” a njoj samoj „mač će probosti dušu” /r. 34-35/. I ovdje se prema Lukinoj redakciji Šimun služi izrazom iz Knjige Izaijine gdje je rečeno da će sam Bog biti /kamen spoticanja i stijena posrtanja” /Iz 8,14/, ali i da on postavlja na Sion „kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u nj vjeruje neće propasti. I uzet će pravo za mjeru, a pravdu za tezulju” /Iz 28,16-17/. S Isusom nastupa ne samo vrijeme ispunjenja nego i vrijeme osobnog opredjeljenja: za ili protiv Božjeg Pomazanika. Ovdje Luka nagoviješta ono što će se dogoditi kod Isusova nastupa u Nazaretu. Kad im Isus pojasni da ga je Duh Božji na Jordanu pomazao te zadužio da bude donositelj radosne vijesti siromasim, a Nazarećani zatraže da svoju moć čudesnog iscjelivanja ograniči na svoje sumještane, Isus će uzvratiti primjerima Ilije i Elizeja koji su snagom Božjom čudesno pomogli strance /usp. Lk 4,16-30/. Isusa kao sveopćeg Spasitelja neće prihvatiti brojni njegovi sunarodnjaci. - Isus, međutim, neće mijenjati svoj način djelovanja da bi se pod svaku cijenu svima svidio. Ivanovim učenicima, koji u ime zatvorenog i pokolebanog učitelja pitaju, je li Isus onaj koji ima doći ili da drugoga čekaju, Isus će reći neka zaključe iz njegovih djela, ali ne mijenja svoj način djelovanja, iako je svjestan da se neki o njega „sablažnjuju” /usp. Lk 7, 18-23/. Svjestan da se radi stava prema njemu dijele članovi mnogih obitelji, Isus kaže da nije došao „dati na zemlji mir nego razdjeljenje” /Lk 12,51-53/. Zato je Šimunova najava Marijina Sina kao svjetla i znaka protivljenja predstavljanje Mesije koji neće provocirati i nepromišljeno pretvarati bližnje u svoje protivnike, ali neće praviti ni grešne kompromise. U takvog Isusa vjerujemo. Uz takvog Isusa ostajemo i onda kad neki naši znanci govore da to nije „moderno”.

*******************

29 "Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! 30 Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, 31 koje si pripravio pred licem svih naroda: 32 svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga."
33 Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. 34 Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj:
"Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - 35 a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!"
/Lk 2, 29-35/

- 20:26 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	veljača, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29

Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (1)
Rujan 2013 (2)
Srpanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (5)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (6)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (4)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (6)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (6)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (5)
Studeni 2010 (4)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (3)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (3)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (5)
Veljača 2010 (3)

Komentari On/Off

O Duše Sveti,
ljubavi Oca i Sina,
nadahnjuj mi uvijek
ono što treba misliti,
ono što treba reći,
i kako da to rečem;
ono što treba prešutjeti,
ono što treba napisati
i kako treba djelovati;
ono što treba činiti
da bude tebi na slavu,
na dobro duša,
i moje vlastito posvećenje.
O Isuse,
u tebi je sve moje pouzdanje.
Amen
/Kardinal Verdier/

Molitva za dar vjere

Gospodine,
tebe svim srcem molim
da moja vjera bude cjelovita
i bez zadrške,
ona koju naviješta
i naraštajima predaje Crkva;
da prodire u moje misli,
u način prosuđivanja
božanske i ljudske zbilje.
Gospodine, daj da moja vjera
bude slobodna:
da prihvaća odricanja
i dužnosti koje sa sobom nosi
te da izrazi
srž moje stvorenosti ispovijedajući:
vjerujem u tebe,
Gospodine.
Gospodine,
udijeli mi sigurnu vjeru,
svjetlo koje jača u kušnjama,
koje smiruje i odmara.
Molim te za radosnu vjeru
koja razveseljuje srce
i uvodi u molitvu,
koja posvećuje
svaki životni trenutak,
vjeru punu pouzdanja
u tebe i tvoju Riječ.
Gospodine,
daj da moja vjera bude djelotvorna,
tako da prijateljstvo s tobom postane djelo ljubavi
u svemu što činim,
u iskustvu sreće, u trpljenjima,
u iščekivanju konačne objave;
trajno svjedočanstvo prisutnosti
i neprekidna hrana
životu u nadi.
Gospodine,
daj da moja vjera
bude ponizna
i ne traži temelje
u ljudskoj mudrosti,
nego u tvojoj milosti
i ljepoti križa,
oslonjena na
snagu Duha Svetoga,
vidljivoga u tvojoj Crkvi
kojoj si podario
majčinski zagovor Majke Marije.
Umnoži nam vjeru
ti koji živiš i kraljuješ
u vijeke vjekova.
Amen.
/Priredio: I. Šaško/

Ljubav se rodila
U betlehemskoj noći
Mali Bog se rodio,
ljudski rod Mu u hladnoći
vrata sva zatvorio.
A On je došao
nama ljubav donijeti,
i svakom ljudskom srcu
pravi mir pokloniti.
Ljubav se razlila
od Boga na čovjeka,
da bi nam najveću
ljepotu pokazala.

Ljubav se rodila
u tijelu čovjeka,
da bi nas
zauvijek spasila.
U štalici je rođen
Onaj koji stvara sve,
Onaj koji svojim dahom
cijeli svemir pokreće.
A On je želio
za nas malen postati,
da možemo bez straha
Boga svog mi ljubiti.

Ljubav se razlila ...

Opis bloga

... tih,šutljiv, ...

... veritas5@net.hr ...

* * * ...... 15 ...... * * *
* ...... 05.05.2002. ...... *
* ........................ *

Mnogi su himni spjevani
na čast Imena Isusova
a jedan od najljepših je
spjevao sam sv.Bernardin:
Na Isusov se pomen sam
u duši budi dragi plam,
al vrh milinama je svim
u milom društvu kad si s njim.
Što nježnije da zapjevaš,
što ljupkije da poslušaš
il što da draže promatraš
no Isus što je, Gospod naš?
O blag spram svima, Isuse,
il mole il što kaju se
il' traže te kroz žića vaj
tko tebe nađe, nađe raj.
Govoriti je uzalud,
badava peru sav je trud,
tko kuša taj tek pravo zna
što znači ljubav Gospodnja.
Ti, Isuse, milinom svom
i našom budi nagradom:
naš ponos cijeli bio tek
u tebi, Spase, zauvijek.
Amen.

.Da, Isus je Krist naš mir
- On je u svijet donio sjeme
ljubavi i mira,
snažnije od sjemena
mržnje i nasilja;
snažnije
jer je Ime Isusovo superiornije
svakom drugom imenu.
.On će sâm biti mir
/Papa o blagdanu
Imena Isusova/

* * ...... 58 ...... * *
* ..................*

* * .... 38 .... * *
* ............. *

- Šibenska balada -

Dobra večer pismo moja
Kao vino plemenita
Prija zore bilog dana
Dobra večer uzorita
Nosila si rodnoj grudi
Ovo tilo željno lada
Budila si moju dragu
Da donese ključe grada ...
O šibenska pismo tiha
Sve si rekla u dvi riči
Napila si žedne usne
Mogu na kraja svita ići
O šibenska pismo mila
Sve si bila i sve jesi
Lanterna mi noćas budi
Put mi kaži i ponesi ...
Rasulo se svud po svitu
To šibensko staro sime
Da se negdi u samoći
Spomene i tvoje ime
Pala si ka zlatna kiša
Natopila zemlju suvu
Da nam opet rodi pisma
O jubavi i o kruvu ...

O šibenska pismo tiha ...

* * * * * * * * * * * * * * *

* * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * * *

Online Users

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
YOUTUBE
IMAGE
TinyPic
POEZIJA
GLAZBA -
SLUŽAVKE
MALOG ISUSA
NEWS.VA
Radio Vatikan
BITNO.NET
Časoslov
i misna čitanja
ŽIVO VRELO
- Liturgija dana
Drinske mučenice
IKA
KTA
Portal Glas Koncila
Portal Glasa Koncila
Zagrebačka nadbiskupija
Katolički tjednik
OFS KAPTOL
Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda
Hercegovački franjevci
Svetište Gospe Sinjske
- Duhovna misao ...
Župa sv. Juraj
Veritas
Pater Luka Rađa
Borut i Vesna
Borut i Vesna
Jeruzalem,
Jeruzalem ...
Betanija
blago meni
carla
čiovka
miris duše...
Ema
gali
gogoo
gospa moja
gustirna
Julijana
kalorijski restoran minus40kg ... dražeN ;)
Luki
magdalena
mamaposebnogdjeteta
Martinovo srce
Mirta
Mjehurić sapunice
Nissnisa
promatram, razmišljam
shadow-of-soul
sjena
smotani
Sursum corda
Tamo gdje je srce
Tipkovnica
U mojoj kuhinji
Cook and Play
više od stolice
Voyager
- nova generacija

Dolina Neretve

.............. METKOVIĆU, ...........

.... Tebi, moj rodni grade ....
Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/

. ... ... ... ... .

* * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *

... naša dica ... :)

. . Dajem vam srce . .

...... ......

*..... - 29. rujan 2012. - ..........*
........... 21. ožujak 2011. .......
............... 04. srpanj 2003. ....
................... 03. ožujak 1980.
*...- HVALA - .........................*
... našem genijalcu !!! ... :-) ...

* * * * * * * * * * * * * *

*...... -14. svibanj 2011. - ......*
............. 28. svibanj 2008. .....
.................. 07. siječanj 1984.
*... - HVALA - ........................*
... našoj najljepšoj !!! ... :-) ...
-hvala Ti za 08.04.2013.-

* * * * * * * * * * * * * *

Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ...
Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/

* * * * * *
* * * * * * * *
* * * * * * * * * *

* * * * * * * * * * * * * *

*** 15. rujan 1993. ***
... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***

..... Moj Lipi Andele .....

Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe
Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/

***** *****

* * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *

*** 08.04.2013. ***
... prekrasno stvorenje ...
počastilo je ovaj svijet
... svojim dolaskom ...

... Dobrodošla, milo moje,
... srce bakino !!! :))) - ...

**** * * * * ****
***** * * * * *****
******************

Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati
MAMA …“
/Nepoznati autor/

...... ......

Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...

....... .......

* * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *

..........

Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...

* * * * * * * * * * * *

"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/

Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/

***********************
*********************
*****************
******

... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...

******

"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/

Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi.
Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno.
Sva zvona i katedrale ...

*******************
*********************
***********************

Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda.
Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.

..............................

Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/

* * * * * * * * * * * *

...... Počivao u miru Božjem !

Papa Ivan Pavao II.
... ... bit će 1. svibnja
... ... ... proglašen blaženim !!!

..Proglašenje 1.svibnja 2011..

Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla:
'Ne bojte se'.

* * * * * * * * * * * * * *
... Spomendan 10. veljače ...

Kardinal Stepinac, 1943. :
"...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
....................................
"Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./

KAD POBIJEDI ISTINA
- dokumentarni film o
bl. Alojziju Stepincu

I danas Stepinac
poziva na hrabrost !!!

»Oluja će proći, a Bog ostaje zauvijek!«
Blaženi Alojzije Stepinac

Oporuka
kardinala Stepinca

Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.

Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca

Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.

Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.

Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.

Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen

* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *

Lula starog kapetana

Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana
Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.

Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale ...

Na skaline ispred dvora ...
/Srđan & Buco/

* * * * * * * * * * * * *

Vratio sam se živote
... ... ... :-) ... ... ...
/Kemal Monteno/

Borute HVALA !!!

""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""

**********

******** Božuri ********
*******************
**********************

Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ...
Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...

Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...