Pregled posta

SVIJEĆNICA - PRIKAZANJE GOSPODINOVO

*****************

Spominjući se ovoga spomendana vjernici danas u crkvu donose svijeće na blagoslov. U obitelji ova se „marijanska svijeća“ pali u različitim prilikama:
na velike blagdane, u vrijeme oluje i grmljavine, stavlja se zapaljena u prozor kad mjestom prolazi tijelovska procesija, nosi na krštenje novorođenčeta i na prvu pričest kao spomen na krštenje;
stavlja se i u ruku umirućem kao ohrabrenje i znak nade u vječni život....
Otuda blagdanu pučko ime - Svijećnica.
Blagdanu je središte Isus pa se zove Prikazanje Gospodnje; no istodobno je naglašena, Marijina uloga.
U pučkom je izričaju to dvoje spojeno pa se, osobito u Slavoniji, blagdan zove i „Svitlomarinje“ /Isus - svjetlo Marijino/.
Mnoge Marije toga dana slave svoj imendan.
Iako spada među manje i „nezapovijedane“, puku je drag i crkve su toga dana vrlo posjećene.

*******

Danas je, dakle, po katoličkom kalendaru blagdan koji nosi dva imena:
Svijećnica i Prikazanje Gospodnje. Spomendan je događaja kada su, prema propisu Mojsijeva Zakona, Josip i Marija donijeli Dijete Isusa u Hram da ga, kao prvorođenca, obredno prikažu Bogu.
Bog je preko Mojsija svom izabranom narodu dao propis da 41. dan po porodu svećenici u hramu moraju blagosloviti porodilju. A za uzvrat roditelji djeteta dužni su janje mlađe od godine dana ili mladu golubicu. Tome se propisu pokorila i Blažena Djevica Marija. S djetetom Isusom polazi u hram u pratnji Josipovoj. Prikazanje djece u hramu bio je gotovo svakidašnji obred, no ovdje se radilo o događaju koji je već u Starom zavjetu prorekao prorok Malahija:
"I doći će iznenada u Hram svoj Gospod kojega vi tražite i anđeo Saveza koga žudite"
/Mal 3, 1/
Nitko nije slutio da će to staro proročanstvo po vanjskom obliku biti tako skromno. Gospodina nisu dočekale nikakve svirke, nikakvi poklici. Sve je prošlo tako tiho, nenapadno i gotovo nezapaženo.I to je stil Isusova skrovita života, stil poniznosti i skromnosti.Isus postaje Svijetlo svijeta i Grad na gori koji svijetli cijelu vječnost.
Tu se, bilježi evanđelist, zatekao starac Šimun, koji je uzeo Dijete u naručje i, u nadahnuću, prepoznao u njemu budućeg Mesiju. Mariji je prorekao da će joj „mač boli probosti dušu“. Pri tom je Šimun - to je okosnica blagdana - Isusa nazvao Svjetlom, doslovno „svjetlost za rasvjetljenje naroda“.


**************

Šimun je očekivao „utjehu Izraelovu“ i Duh mu je objavio da neće umrijeti dok ne vidi obećanog Mesiju ili „pomazanika Gospodnjega”. Na temelju proročkih obećanja, “utjeha Izraelova” su Božja obećanja o spasenju /Iz 40,1-11; 49,13/ te smirena nada u ispunjenje Božjeg plana. „ponukan od Duha“ Šimun je došao u hram upravo onoga dana kada su Josip i Marija donijeli dječaka Isusa. Nošen vjerničkom nadom u ispunjenje Božjih obećanja doživio je susret s Obećanim koji je još nemoćno dijete, potrebno roditeljske brige i ljubavi da bi odraslo za svoje poslanje. Time vrijeme čekanja prelazi u vrijeme ispunjenja. U Dječaku o čijem su rođenju anđeli pjevali „Mir ljudima miljenicima njegovim“ prepoznaje Šimun mir Božji i puninu spasenja. Zato uzima Dječaka na staračke ruke i „blagoslivlje Boga“. Ovo uzimanje djeteta u ruke i izricanja „blagoslova” je ondašnji običaj zazivanja Božje zaštite nad dijete, molitve za djecu rodbine i prijatelja. Kod Šimuna je „blagoslov” nad dječakom Isusom ispovijest vjere i izricanje hvale Bogu za Onoga koga vidi i drži na rukama. Njegov blagoslov obuhvaća pjesmu „Sad otpuštaš“ /r. 29-32/ i najavu Mariji da će njezin Sin biti znak osporavan /r. 34-35/.
Šimun ponosno ispovijeda da je Božji sluga i radosno pristaje na završetak zemaljskog života, jer je dočekao ispunjenje svoga očekivanja. Spreman je poći „u miru“, svjestan da nije uzalud prokockao darovane godine života. U grčkom izvorniku za „otpuštaš” stoji riječ koja je primjenjivana na stražara. Šimun je svoj život organizirao kao stražarsko očekivanje Pomazanika Gospodnjeg i sada ističe da njegov stražarski životni hod može završiti. Razlog: “Ta vidješe oči moje spasenje tvoje!” Ovo je citat Iz 40,5 gdje je prorok u vrijeme babilonskog sužanjstva najavio izbavljenje naglasivši kako će „svako tijelo“ vidjeti spasenje Božje, to jest svaki čovjek ukoliko je slab, ranjiv i nesposoban sam sebe spasiti. Bog je to spasenje pripravio „pred svim narodima”. I ovo je izraz iz Knjige Izaijine /usp. Iz 52,10/ te pokazuje univerzalnost spasenja dostupnog u Božjem Pomazaniku. Novorođeni sveopći Spasitelj je „svjetlost poganskih naroda“ i „slava Izraela“ /r. 32/. Ovo je aluzija na univerzalno poslanje Sluge Patnika iz Knjige Izaijine:
„Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš”
/Iz 49,6/
Drugi Šimnunov „blagoslov” u vezi s dječakom Isusom jest najava Mariji da će njezin Sin biti „znak osporavan” a njoj samoj „mač će probosti dušu” /r. 34-35/. I ovdje se prema Lukinoj redakciji Šimun služi izrazom iz Knjige Izaijine gdje je rečeno da će sam Bog biti /kamen spoticanja i stijena posrtanja” /Iz 8,14/, ali i da on postavlja na Sion „kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u nj vjeruje neće propasti. I uzet će pravo za mjeru, a pravdu za tezulju” /Iz 28,16-17/. S Isusom nastupa ne samo vrijeme ispunjenja nego i vrijeme osobnog opredjeljenja: za ili protiv Božjeg Pomazanika. Ovdje Luka nagoviješta ono što će se dogoditi kod Isusova nastupa u Nazaretu. Kad im Isus pojasni da ga je Duh Božji na Jordanu pomazao te zadužio da bude donositelj radosne vijesti siromasim, a Nazarećani zatraže da svoju moć čudesnog iscjelivanja ograniči na svoje sumještane, Isus će uzvratiti primjerima Ilije i Elizeja koji su snagom Božjom čudesno pomogli strance /usp. Lk 4,16-30/. Isusa kao sveopćeg Spasitelja neće prihvatiti brojni njegovi sunarodnjaci. - Isus, međutim, neće mijenjati svoj način djelovanja da bi se pod svaku cijenu svima svidio. Ivanovim učenicima, koji u ime zatvorenog i pokolebanog učitelja pitaju, je li Isus onaj koji ima doći ili da drugoga čekaju, Isus će reći neka zaključe iz njegovih djela, ali ne mijenja svoj način djelovanja, iako je svjestan da se neki o njega „sablažnjuju” /usp. Lk 7, 18-23/. Svjestan da se radi stava prema njemu dijele članovi mnogih obitelji, Isus kaže da nije došao „dati na zemlji mir nego razdjeljenje” /Lk 12,51-53/. Zato je Šimunova najava Marijina Sina kao svjetla i znaka protivljenja predstavljanje Mesije koji neće provocirati i nepromišljeno pretvarati bližnje u svoje protivnike, ali neće praviti ni grešne kompromise. U takvog Isusa vjerujemo. Uz takvog Isusa ostajemo i onda kad neki naši znanci govore da to nije „moderno”.

*******************

Post je objavljen 02.02.2008. u 20:26 sati.