slika: digital art



Kao da nemam oči pa ne vidim, kao da nemam pluća pa ne dišem, kao da nemam srce pa ne pulsiram.

Sve u dubini,
tamo negdje u tom crnilu mene,
to živi!

Sve u dubini,
tamo negdje u tom bunilu mene,
to vrišti!

Sve u dubini,
tamo negdje u tom ništavilu mene,
to umire…

... a vani je Mjesec raspalio svoje blijedo mutno svjetlo, pretvorio me u šifru bez lozinke ulaza, u prolaz bez izlaza...

... a vani je noć prekrila moje rebro pa ga lomi na komadiće, dok nova zora nikako ne sviće i guram se u tom paktu one unutra i mene vani da se ipak sazna je li bilo toplo lani ili se i dalje spuštam u njen otvoreni grob i sve sam više njen poslušni rob?

... a vani je jutro... to beskrvno jutro kao i moje usne koje se bezglasno otvaraju i vrata života mi zatvaraju.

Gdje sam?

slika: digital art



napisano: 02.02.2023. u 19:00h iz moje 22. samostalne zbirke poezije

"SABLASNO BLUDNO"

http://www.digitalne-knjige.com/varga22.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-354-312-3
@Copyright Jadranka Varga - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

slika: digital art



Što li me to drži da se ne osjećam u duši onako dobro kao drugi?

Tko me tako drži za srce kao da ga želi iščupati i dati mi ga na dar?

Mislim na neke dane, podijeljeno je lišće na cesti, podijeljeno mi je i srce u duši, podijeljeno mi je i tijelo u prašini onog momenta kad je strava obuzela moj lakat i ne pušta me.

Tišina… beskrajna, preglasna… kao ptica oblijeće moj kostur, dok se ona u meni ispružila i beskrajno je sigurna da ću je obraniti, da ću stati ispred nje, da je nitko neće dodirnuti.

slika: digital art


Hej, ti… ona druga u meni, gdje si sad, zašto šutiš dok kiša suza niz lice lije, a osmijeh se sam sebi nakaradno smije?

Stat ću uz prozor, a ti gledaj iz mene, skrivalice, lažljivice, ti prestrašeno lice!

Stat ću pred tamna vrata tvoje uspavanosti i znaš da ću te opet braniti i do kraja života vjerna ti biti.


napisano: 02.02.2023. u 18:00h iz moje 22. samostalne zbirke poezije "SABLASNO BLUDNO"

http://www.digitalne-knjige.com/varga22.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-354-312-3
@Copyright Jadranka Varga - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

ISBN kod NSK RH: 978-953-354-312-3

http://www.digitalne-knjige.com/varga22.php



U jednoj pjesmi sam napisala te dvije riječi “sablasno bludno”, objavila sam je na svom blogu i tad sam dobila komentar jednog pjesnika kojeg izuzetno cijenim: “sablasno bludno...Trebala si to potanko ‘obraditi’.. “

@Potok"... sablasno bludno...Trebala si to potanko "obraditi": 30.04.2022. (18:12)."
https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2022/05/1632372906/zasto-bijeli-ljiljani-sanjaju.html

Zamislila sam se i nastala je ova knjiga baš potaknuta ovim kratkim riječima koje sam dobila kao komentar ispod jedne moje pjesme.



"Nova knjiga na portalu https://digitalne-knjige.com/


"Sablasno bludno", Jadranke Varga

Digitalnu knjigu "Sablasno bludno", Jadranke Varga, predstavit ćemo vam uz pomoć manjeg dijela predgovora knjige:



OSVRT NA ZBIRKU

"SABLASNO BLUDNO" JADRANKE VARGA


"Sablasno bludno" na prvu mi djeluje kao tabu, nešto što nije za svakoga, a ako nije za svakoga, onda je svakako za mene.

Iz svog osobnog iskustva, a to je najbolnije i najiskrenije, pišem ovaj osvrt posvećen mojoj divnoj duši Jadranki Varga.

Svi mi posjedujemo svoje dubine i "mračnu" stranu, samo o nama ovisi koja strana će prevladati, kojoj strani će naš zdravi razum dati prednost. Cijeli život ogleda se u samo jednim očima, našim očima, ako smo toga svjesni.

Evo, recimo iz mog primjera, pogledom u oči svog sina, dok me je njegov otac mlatio, shvatila sam da ne želim takav život ni sebi ni svom sinu. U njegovim očima vidjela sam pakao tuge, šoka, beskrajno plavu dubinu panike i očaja i tada sam rekla STOP. Nisam to vidjela u svojim očima ili nisam htjela vidjeti. Oči mog sina bile su okidač za promjene. Naravno, to vide samo oni koji žele vidjeti...koji žele shvatiti...

U mislima autorica želi ljubav sa stvarnim likom, jer joj je u stvarnosti to "zabranjeno". Živi u sebi kao uplašena ptičica u zlatnoj krletci željna strasne ljubavi, a koju se ne usuđuje doživjeti. Znamo da je zabranjeno voće najslađe pa tako autorica mašta o svemu onome što nema u stvarnom, realnom životu.

Ugodno sam iznenađena duboko kvalitetnom poezijom otkrivajući "slatke" tajne autorice ujedno i moje prijateljice.

U mladosti autorica je bila voljena, no u sebi je vrlo sputana i "zaključana" kako bi bila zaštićena od svega zla vanjskog bila koje neumorno kuca "nedopustivim" vibrama (kako je otac to želio).

Kako će ptica letjeti, ako su joj podrezana krila? Velika greška je ne pustiti pticu da slobodno leti. To je život - slobodan let i suočavanje sa svime što nas čeka - borba, suze i smijeh, svetost i grijeh, ljubav i bol...




Za autoricu je dugo dugo u mladosti odnos dvoje ljudi bio tabu tema, nešto zabranjeno i nedopustivo kao nametnuta misao u djetinjstvu i djevojaštvu koja joj je kasnije postalo kao normalno i uvijek je imalo neku latentnu negativnu konotaciju. U njenim mislima ju je sablažnjavala i sama pomisao na to i u njenim najmračnijim dubinama ostaje strah od svega fizičkog, jer to su "prljave radnje", a prema van je bila divna, slatka, poželjna, erotična, senzualna… bila je to samo - maska.

Život treba živjeti, uživati, prijeći neke granice tzv. tabu tema (naravno, onih koje su nama prihvatljive, jer različiti smo), u sebi mijenjati mentalni sklop čisto iz razloga da bismo se malo opustili i predali voljenom biću, prepustiti se strasti. Otvorite vrata tajnih odaja vaših žudnji.

U ovoj, rekli bismo napetoj intrigantnoj zbirci, isprepliću se san i java, mašta i zbilja pa ćemo čitateljima ostaviti da urone duboko razmišljajući da li možda ovdje postoje i autobiografski elementi ili je sve samo plod autoričine bogate mirisne mašte. Sačuvaj svoju umornu dušu, ozdravi je, izbriši gorčinu koja guši u grudima... i prepusti se. U svakom slučaju, Jadranka, grlim tvoje dubine svojima i iznosim ih na površinu da ih ubije zrak, jer dubine na zraku umiru, a mi onda napokon možemo slobodno disati.

Sandra Petrž, nagrađivana i svestrana umjetnica
Zaprešić, 19.01.2023.






RECENZIJA 22. ZBIRKE POEZIJE

“SABLASNO BLUDNO” JADRANKE VARGA


Ova zbirka poezije ima u vidu tzv. erotsku poeziju i nema sumnje da je riječ o jednoj posebnoj temi koja zahtijeva ozbiljnost u tumačenjima. Erotika je jedna jako važna komponenta u našem svakodnevnom življenju: nju otkrivamo u svojim maštanjima, u svojim snovima, u svojim vizijama. Sa njom su nadahnuti umjetnici, pjesnici slikari, pisci, kipari, nju otkrivamo u suvremenoj glazbi, na filmu, u medijima općenito, ali je bila naročito izražena u Renesansi na primjer.

Erotika se razlikuje od religije kao što se erotski sadržaj razlikuje od vjerskoga i dok je religijski sadržaj onaj koji ima u vidu ono što je sveto, dotle erotski sadržaj ima u vidu ono što je tzv. profano, prije svega. To je jedna nova stvarnost koja se razlikuje od od tzv. umske sfere čije je središte svugdje, a opseg nigdje, prema Kuzanskom, a koju mi zovemo Bog. Međutim, kad dođemo u naš svakodnevni život, u naš običan svijet, mi vidimo da pod zemljom ima velikog blaga i divnih stvari. Ovo određenje božanstva kao sfere čije je središte svugdje, a opseg nigdje nije samo zapisana u filozofiji Kuzanskoga. Ono se može pronaći i u „Romanu o ruži“ kod sv.Bonaventure, Vincenta iz Bove i kod drugih pisaca i u doba je Renesanse ovo mišljenje bilo uobičajeno.

U ovom određenju većina renesansnih pjesnika i pisaca vidjeli su prvenstveno decentralizaciju kozmosa: njegovo središte ni ukoliko nije na nebu, već je ono svugdje, sva su mjesta jednaka i jednako važna. To je značilo da su ovdje dati prerogativi jednom materijalističkom stajalištu o pravu da relativno središte prenese sa Neba na Zemlju ili čak pod zemlju, a ono je mjesto koje je prema srednjovjekovnim pogledima bilo maksimalno odijeljeno od Boga. Ponekad se ono nazivalo i paklom.

Ja, naravno, ovdje ne kanim reći da nam autorica iznosi poeziju pakla. Ja samo hoću reći da je moguće ovdje spomenuti Cereru, boginju plodnosti i njenu kći Persefonu, boginju pakla za koje je latinsko svećenstvo govorilo kako je Cerera predosjećala, da će joj kćer pod zemljom naći više blaga i bogatstva, nego na zemlji, a to je sadržano i u eleuzijskim misterijima kod kojih je karakteristično ovo veličanje zemaljskih njedara ili kao što možemo pronaći u starom dobu kod kipova boginje plodnosti sa naglašenim dijelovima tijela.

Ovdje vidimo kod autorice kretanje u dubine zemlje, u dubine ljudskog tijela i ovdje se svijet Jadranke Varga u cjelini kao i u pojedinostima odnosi na ono što je zemaljsko i tjelesno. Ovo kretanje prema dolje, ovo kretanje prema materijalnom svijetu svojstveno je svim oblicima narodno prazničnog veselja i često gotesknog realizma. Kod Bahtina je to bila posebno izazovna tema te nije čudno da je cijelo jedno poglavlje, Šestu glavu svog rada „Stvaralaštvo Fransoa Rablea“ posvetio analizi ljudskog pada prema njedrima zemlje, a ta njedra zemlje opet prevladavaju sve čega ima na nebu, a što je na površini zemlje ili u njoj, u morima i u rijekama.

Pravo bogatstvo i izobilje ne nalazi se gore niti u središnjoj sferi, već samo u donjim predjelima. Ovo kretanje prema svakodnevnom životu, prema materijalnim momentima našeg svakodnevnog življenja koje je kod Jadranke Varga rasuto u raznim oblicima i slikama prazničnogveselja, ali i tuge i estetskog realizma ovdje na nov način osmišljava jedinstveno kretanje koje je usmjereno prema dubinama zemlje i dubinama tijela gdje su skrivena prema mnogim filozofima najveća bogatstva i ono novo o kojem stari i prastari filozofi nisu pisali ili nisu smjeli pisati.

Utoliko mi se čini da je ovdje posrijedi jedan odlučan hrabar napor da se u svijetu religijske i vjerske dominacije u suvremenoj duhovnoj kulturi Hrvatske govori otvoreno i o ovim tajnovitim, skrivenim ili prešućivanim mjestima naše svakodnevne egzistencije.

Dr Zlatan Gavrilović Kovač, književnik
Adelaide, 06.05.2022.

bloger Z L A T A N

Onako usput ćemo spomenuti da je i ta knjiga dostupna i u Epub i PDF formatu (formati namijenjeni čitanju knjiga na tabletima i mobitelima).

Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link:

http://www.digitalne-knjige.com/varga22.php

te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.

Posebno ćemo spomenuti i činjenicu da su sve digitalne knjige objavljene na našem portalu uključene u sustav ISBN (International Standard Book Number ili međunarodni standardni knjižni broj).

Time se te knjige i pravno izjednačuju s tiskanim knjigama što je posebno važno za sve autore knjiga objavljenih na našem portalu, jer se time i digitalne knjige objavljene u našoj nakladi, odnosno na portalu https://digitalne-knjige.com/ , priznaju kao objavljena djela.

Nadamo se da ćete posjetiti stranice našeg portala te da ćete biti zadovoljni kvalitetom i atraktivnošću materijala, koji vam nudimo.

Srdačan pozdrav

Uredništvo portala https://digitalne-knjige.com/

SABLASNO BLUDNO
napisano: 06.05.2022. u 15:35h

Slutnja me odvela
na kolodvore sna
gdje znam
da te nikad
neću pronaći ja.

Slutnja me vodi
u sablasno bludno
gdje znam
da se osjećam
jako čudno.

Slutnja me odvodi
u te sablasne
bludne noći
kad znam
da ti odoljeti
nikad neću moći.

Slutnja mi brani
sve ono nejasno
i maglovito,
a sablasno bludno
čini mi se tajnovito.

Pisat ću opet
o toj bludnoj sablasti
ili sablasnoj bludnosti,
ali znam da te nikad
ne mogu zaboraviti.




Danas Davor slavi rođendan i na današnji dan je izašla ova moja 22. zbirka poezije

slika: digital art

Naslov moje 11. zbirke poezije je „TAJNA BIJELIH SNOVA“
http://www.digitalne-knjige.com/varga11.php
to je nešto što me zaokuplja od 17.2.1992. pa nadalje i poezija u toj knjizi je „obojena“ mistikom i snovima i ta poezija priča umjesto mene.

Od 17.2.1992. kad sanjam bijelu boju, čujem da je umro netko koga osobno poznam ili netko od nekog koga osobno poznam. Te tzv. "bijele snove” sanjam od 17.2.1992. kad sam bila taj dan pod strašnim stresom i tu noć sam sanjala sam jedan takav “bijeli san”, da bi 2 dana nakon toga, 19.2.1992., moj tata izgorio u požaru u kući, umro je teškom brzom i nasilnom smrću. Stigle su sve nadležne službe policija, hitna i vatrogasci. U toj kući se više nije moglo stanovati, uredila sam je nekako i prodala 1.8.1992. i preselila sa mamom u Gajnice.

slika: digital art

Kad sanjam neki san kroz koji se proteže bijela boja (znači bilo što da je bijele boje: bijela marama, bijelo cvijeće, bijeli snijeg itd) i probudim se pa se sjetim te sanjane bijele boje, nisam uznemirena... samo čekam i ništa se u meni ne događa - samo čekam. Kad mi dođe vijest o nečijoj smrti, tad prorade emocije žalosti. Ne mogu na to utjecati, to me ne smeta, za divno čudo, jedino mi je tužan taj trenutak saznanja o identitetu osobe koja je opet otišla svojim putem.

slika: digital art

Moja duša uopće ne želi sanjati te “bijele snove”, ali na to ne mogu utjecati, naravno, jer na snove ne možemo utjecati svjesno, nesvjesno možemo, ali ja to još ne znam i od tad je tako. Mamin i tatin odlazak su pratili “bijeli snovi” i tako to traje do danas, svačiji odlazak u Nebo (nekog koga osobno poznam ili netko od nekog koga osobno poznam) predviđaju moji “bijeli snovi”.

slika: digital art

Pisala sam o tome i na portalu Magicus:
http://www.magicus.info/hr/magicus/index.php i na još nekim portalima kao i ovdje na blogu.

slika: Realengo

“Bijeli snovi” su intenzivno trajali od 17.2.1992. do 15.7.2014., da bi lagano prestajali od tog 15.7.2014. i nisam sanjala nešto bijelo niti sam čula, da je neka duša otišla putem Neba.

Nisam htjela te snove, sami su mi nametnuti tog dana, 17.2.1992., a sada evo opet sam ih počela sanjati i opet se duše javljaju kroz bijelu boju najavljujući svoj odlazak u Nebo.

Danas je 31 godina (17.2.1992.) otkad sam sanjala taj moj prvi "bijeli san".



„Nepoznatoj prijateljici,

Periodično sam pratila tvoj rad. Ne zato što mi se ne dopadaju stihovi, nego što sam u njima osjetila dio sebe.

Stihovi nisu moj fah, često ih ne razumjem, ali tvoji su mi nekako bliski. Dočaravaš situacije u kojima je svatko nekad bio, vrijeme koje je prošlo i izaziva sjetu, a možda i obećanje da će se nešto ponovo nekome dogoditi.

Mnogi štancaju stihove kao da su to samo zvučne nabacane riječi koje pašu jedna uz drugu, osjećanja koja su nekome sveta bacaju pred noge svima gazeći ono najintimnije.

Po meni to nije pjesma, nego izljev trenutnog hira. Kod tebe toga nema. Uvijek osjetim da je bilo još nečega, nešto tajnovito skriveno što izaziva maštu.“

Mirjana Hnilička, blogerica i Facebook-prijateljica
/ovaj tekst se nalazi u mojoj 11. zbirci "TAJNA BIJELIH SNOVA"/

http://www.digitalne-knjige.com/varga11.php

slika: digital art

Priča je iz moje 19. knjige fantasy priča "PRIČE IZ NOĆNIH TIŠINA"



http://www.digitalne-knjige.com/varga19.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-354-290-4
@Copyright Jadranka Varga - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.