Savršenstvo u svojoj nesavršenosti je isto kao i kamen uronjen u dno, a da ne ostavi trag.
Nema teorije, trag uvijek postoji, rezonance su niske, tonovi su visoki, puna glasnoća je transparentna, znam da je lanac okružio neke sfere i da se ta neprilagođenost očituje iz prvog pogleda.
Savršenstvo bez mane zauzima svoje mjesto uvijek tamo gdje je nemir, a glazba je u srcu, ako imaš srca, ako ga nemaš, sve ostalo je disharmonija.
Tada se spusti noć tajanstva oko nas, zaogrnem je kao baršunasti crni šal oko slabih ramena i želim ponijeti tu golotinju duše daleko od one druge koja spava u meni, pobjeći od te prestrašene kojoj sam uvijek na potezu dati otkaz, ali je prejaka u svojoj slabosti i tako to traje.
Ima li me?
napisano: 02.02.2023. u 16:30h iz moje 22. samostalne zbirke poezije
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-354-312-3
@Copyright Jadranka Varga - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.