Zaustavi me na tren, izvuci iz mene onaj tračak svjetlosti koji već odavno spava i zaboravljen je u zadnjoj pretkomori srca koje opet neujednačeno preskače svoje dobro poznate ritmove, jer kao nitko drugi, ti znaš staviti zapreku pred moju tamu i usmjeriti je dalje od pravca kretanja duše.
Ostala sam blijedog lica i ledenog daha stajati na mjesečnoj stazi koja me odvlačila u moje bezdane, tišina se igra pa zlatnim notama i umiruje ove vihore koji opet dolaze iz beskraja i razapinju me daljinama.
slika: digital artist
U nepostojećem zrcalu svijesti pregledavam konture mog lica, dok se iznad grada naginje nebo sliveno s Dušom i oduzima slovo po slovo tvog imena.
Kako bih te zadržala u toj razlomljenoj liniji na dlanu i protumačila znakove neba koje mi nije naklonjeno baš ovih dana?
Zaboravit ću one stare kletve, proći ću i večeras kroz bijele magle koje su se kao koprene razasule iznad mog balkona, prekrile drveće pa se čini, vjenčanje li je to Mjeseca i Noći ili je meni vrijeme opet u snove poći?
slika: digital artist
Ispod maske ljubaznosti teško diše Duša i opet se oduzima sama od sebe, luta kroz bijele magle, sanja o čudnom plemenu koje živi u neprohodnim šumama nježnosti pa se zaustavlja baš tamo gdje je Longinovo koplje probilo bedro i gdje se razlila krv boje ruže.
Još uvijek tu zastanem kad dodirnem bolno mjesto na Duši i umirem svaki puta u sjećanju na ljubaznu masku postojanja.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
@Copyright Jadranka Varga - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.