SVE U DUBINI
slika: digital art
Kao da nemam oči pa ne vidim, kao da nemam pluća pa ne dišem, kao da nemam srce pa ne pulsiram.
Sve u dubini,
tamo negdje u tom crnilu mene,
to živi!
Sve u dubini,
tamo negdje u tom bunilu mene,
to vrišti!
Sve u dubini,
tamo negdje u tom ništavilu mene,
to umire…
... a vani je Mjesec raspalio svoje blijedo mutno svjetlo, pretvorio me u šifru bez lozinke ulaza, u prolaz bez izlaza...
... a vani je noć prekrila moje rebro pa ga lomi na komadiće, dok nova zora nikako ne sviće i guram se u tom paktu one unutra i mene vani da se ipak sazna je li bilo toplo lani ili se i dalje spuštam u njen otvoreni grob i sve sam više njen poslušni rob?
... a vani je jutro... to beskrvno jutro kao i moje usne koje se bezglasno otvaraju i vrata života mi zatvaraju.
Gdje sam?
slika: digital art
napisano: 02.02.2023. u 19:00h iz moje 22. samostalne zbirke poezije
"SABLASNO BLUDNO"
http://www.digitalne-knjige.com/varga22.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-354-312-3
@Copyright Jadranka Varga - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (13) * ispiši * #
