sve su to bile samo bijele noći
slika: digital art
Iz noći i kiše zalutala sam u taj pretkraj ove godine što polako ide svom kraju i došetala do pitomih obrisa ulične svjetijke, koja je krala osmijeh sa usana čim sam se sjetila tebe.
I tako, šetajući tim plavim godišnjim pretkrajem, kroz kišu i noć što volim u svakom godišnjem dobu, pamtim sebe od prije par godina i vidim se sada.
Razvezala sam kosu i pustila je da pada po ramenima te usmjeri onaj svakodnevni titraj srca prema dnu i da svijet sliči na opis, kojeg mi prikazuješ.
Otkrit ću bijele bokove i priljubiti se uz tebe kao slijepa zmija što je spoznala da kamen ispod kojeg je spavala nije njen dom.
Sve su to bile samo bijele noći.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK RH
napiši nešto, ako želiš: (8) * ispiši * #
u ovoj inkarnaciji
U ovoj inkarnaciji .. ništa novo..
Imena, fraze, događaji... bivši ljubavnici... mrtvi kućni ljubimci... roditelji-anđeli...
Dakle, ništa novo...
Neka hotelska soba iz prošlosti, tamno obojenih zidova, lelujavih zavjesa u rujnu...
I opet, mrtvi ljubavnici i zaručnici, bivši muževi, prijatelji koji to jesu i nisu...
Sve su to mitska stvorenja u ovoj inkarnaciji...
I pita me: tko si ti?
Ponadala sam se da znam tko sam to ja...
Jednostavno: ime i prezime i ostali podaci...
Tko smo to – mi?
Tko sam to – ja?
U kontinuitetu ovakvih pitanja, u mraku ponovo čujem molitvu starice...
Zove me u mrak...
Opet iz vatre izbijam gorku šifru tvog imena i kitim je bijelim biserima...
Lutaju naše srodne duše, od svjetla do svjetla, troši se život i kaplje niz globus...
Snovi... hladno jutro u srcu se zaledilo, oštri su bridovi tog leda, pucaju prema koži, ne probijaju srce.
A ono se opet zaledilo u svoje poznate oblike. Intima se ne rasprostire po stolu, crno vino se ne toči u čaše.
U talogu života piše moje ime, tvoje ime...
Ima li tu nas?
napiši nešto, ako želiš: (5) * ispiši * #
BILO JE DIVNO...
Bilo je divno u tvojim rukama, bilo je divno u nebu tvog pogleda.
Bilo je pretamno u dubini tvog srca, da bih znala koliko solarni pogled zaustavlja dah i odvodi u prividni sjaj iluzornih nadanja.
Bilo je divno na tvojim usnama ostaviti svoj trag, izazvan novom zorom nekog čudnog vremena što se tako tiho privuklo pa se kao zlatna nit zavuklo u srce i osmijehom ozarilo lice.
Bilo je divno odabrati težinu sjevernog vjetra u vrućoj lipanjskoj noći više nego imati sjećanja na sve medne poljupce nevoljenih usana.
Bilo je divno otkupiti od Boga riječ milosti za onu lakoću tvog plavog pogleda više nego primiti sve blažene konsonante nevoljenih usana.
Bilo je divno u toj jednoznačnosti obnoviti vitalnost duše i otpustiti stražu, koja se tako žestoko protivila da bi ipak utonula u svoj beskraj i zašutjela.
Bilo je divno osjetiti bol žestine tvojih usana, toliko divno da se i mirna molitva tog trena užarila pa me svjetlosnim zagrljajem podarila i obujmila kao najljepše svjetlo, koje sam ikada osjetila.
Bilo je divno tvoje pitanje, a još će biti divniji moj odgovor…
Da, bilo je divno…
napiši nešto, ako želiš: (8) * ispiši * #
