BILO JE DIVNO...
Bilo je divno u tvojim rukama, bilo je divno u nebu tvog pogleda.
Bilo je pretamno u dubini tvog srca, da bih znala koliko solarni pogled zaustavlja dah i odvodi u prividni sjaj iluzornih nadanja.
Bilo je divno na tvojim usnama ostaviti svoj trag, izazvan novom zorom nekog čudnog vremena što se tako tiho privuklo pa se kao zlatna nit zavuklo u srce i osmijehom ozarilo lice.
Bilo je divno odabrati težinu sjevernog vjetra u vrućoj lipanjskoj noći više nego imati sjećanja na sve medne poljupce nevoljenih usana.
Bilo je divno otkupiti od Boga riječ milosti za onu lakoću tvog plavog pogleda više nego primiti sve blažene konsonante nevoljenih usana.
Bilo je divno u toj jednoznačnosti obnoviti vitalnost duše i otpustiti stražu, koja se tako žestoko protivila da bi ipak utonula u svoj beskraj i zašutjela.
Bilo je divno osjetiti bol žestine tvojih usana, toliko divno da se i mirna molitva tog trena užarila pa me svjetlosnim zagrljajem podarila i obujmila kao najljepše svjetlo, koje sam ikada osjetila.
Bilo je divno tvoje pitanje, a još će biti divniji moj odgovor…
Da, bilo je divno…
napiši nešto, ako želiš: (8) * ispiši * #
