u ovoj inkarnaciji
U ovoj inkarnaciji .. ništa novo..
Imena, fraze, događaji... bivši ljubavnici... mrtvi kućni ljubimci... roditelji-anđeli...
Dakle, ništa novo...
Neka hotelska soba iz prošlosti, tamno obojenih zidova, lelujavih zavjesa u rujnu...
I opet, mrtvi ljubavnici i zaručnici, bivši muževi, prijatelji koji to jesu i nisu...
Sve su to mitska stvorenja u ovoj inkarnaciji...
I pita me: tko si ti?
Ponadala sam se da znam tko sam to ja...
Jednostavno: ime i prezime i ostali podaci...
Tko smo to – mi?
Tko sam to – ja?
U kontinuitetu ovakvih pitanja, u mraku ponovo čujem molitvu starice...
Zove me u mrak...
Opet iz vatre izbijam gorku šifru tvog imena i kitim je bijelim biserima...
Lutaju naše srodne duše, od svjetla do svjetla, troši se život i kaplje niz globus...
Snovi... hladno jutro u srcu se zaledilo, oštri su bridovi tog leda, pucaju prema koži, ne probijaju srce.
A ono se opet zaledilo u svoje poznate oblike. Intima se ne rasprostire po stolu, crno vino se ne toči u čaše.
U talogu života piše moje ime, tvoje ime...
Ima li tu nas?
napiši nešto, ako želiš: (5) * ispiši * #
