sve su to bile samo bijele noći
slika: digital art
Iz noći i kiše zalutala sam u taj pretkraj ove godine što polako ide svom kraju i došetala do pitomih obrisa ulične svjetijke, koja je krala osmijeh sa usana čim sam se sjetila tebe.
I tako, šetajući tim plavim godišnjim pretkrajem, kroz kišu i noć što volim u svakom godišnjem dobu, pamtim sebe od prije par godina i vidim se sada.
Razvezala sam kosu i pustila je da pada po ramenima te usmjeri onaj svakodnevni titraj srca prema dnu i da svijet sliči na opis, kojeg mi prikazuješ.
Otkrit ću bijele bokove i priljubiti se uz tebe kao slijepa zmija što je spoznala da kamen ispod kojeg je spavala nije njen dom.
Sve su to bile samo bijele noći.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK RH
napiši nešto, ako želiš: (8) * ispiši * #
u ovoj inkarnaciji
U ovoj inkarnaciji .. ništa novo..
Imena, fraze, događaji... bivši ljubavnici... mrtvi kućni ljubimci... roditelji-anđeli...
Dakle, ništa novo...
Neka hotelska soba iz prošlosti, tamno obojenih zidova, lelujavih zavjesa u rujnu...
I opet, mrtvi ljubavnici i zaručnici, bivši muževi, prijatelji koji to jesu i nisu...
Sve su to mitska stvorenja u ovoj inkarnaciji...
I pita me: tko si ti?
Ponadala sam se da znam tko sam to ja...
Jednostavno: ime i prezime i ostali podaci...
Tko smo to – mi?
Tko sam to – ja?
U kontinuitetu ovakvih pitanja, u mraku ponovo čujem molitvu starice...
Zove me u mrak...
Opet iz vatre izbijam gorku šifru tvog imena i kitim je bijelim biserima...
Lutaju naše srodne duše, od svjetla do svjetla, troši se život i kaplje niz globus...
Snovi... hladno jutro u srcu se zaledilo, oštri su bridovi tog leda, pucaju prema koži, ne probijaju srce.
A ono se opet zaledilo u svoje poznate oblike. Intima se ne rasprostire po stolu, crno vino se ne toči u čaše.
U talogu života piše moje ime, tvoje ime...
Ima li tu nas?
napiši nešto, ako želiš: (5) * ispiši * #
songfordead, 14.07.2012. 17:49 draga shadow ovo mi je jedna od tvojih boljih koje sam pročitao u zadnje vrijeme, super je pozdrav, sfd
Potok, 15.07.2012. 11:10 Ponadala si se da znaš tko si? To je centralno mjesto u tvojoj poetskoj građevini.
Blue dolphin, 15.07.2012.
22:36
možda u svim inkarnacijama nosimo ime samo jedne duše i u svim potragama tražimo samo tu jednu...sretan je onaj tko je nađe
preljepo si ovo napisala....oduševljena sam
Riba Luca, 16.07.2012. 15:38 Divni stihovi kao i uvijek :)
predvorje tišine, 21.07.2012. 14:08 mi nismo. život jest kroz nas.
BILO JE DIVNO...
Bilo je divno u tvojim rukama, bilo je divno u nebu tvog pogleda.
Bilo je pretamno u dubini tvog srca, da bih znala koliko solarni pogled zaustavlja dah i odvodi u prividni sjaj iluzornih nadanja.
Bilo je divno na tvojim usnama ostaviti svoj trag, izazvan novom zorom nekog čudnog vremena što se tako tiho privuklo pa se kao zlatna nit zavuklo u srce i osmijehom ozarilo lice.
Bilo je divno odabrati težinu sjevernog vjetra u vrućoj lipanjskoj noći više nego imati sjećanja na sve medne poljupce nevoljenih usana.
Bilo je divno otkupiti od Boga riječ milosti za onu lakoću tvog plavog pogleda više nego primiti sve blažene konsonante nevoljenih usana.
Bilo je divno u toj jednoznačnosti obnoviti vitalnost duše i otpustiti stražu, koja se tako žestoko protivila da bi ipak utonula u svoj beskraj i zašutjela.
Bilo je divno osjetiti bol žestine tvojih usana, toliko divno da se i mirna molitva tog trena užarila pa me svjetlosnim zagrljajem podarila i obujmila kao najljepše svjetlo, koje sam ikada osjetila.
Bilo je divno tvoje pitanje, a još će biti divniji moj odgovor…
Da, bilo je divno…
napiši nešto, ako želiš: (8) * ispiši * #
sandra.vulin, 02.07.2012. 19:17 [I]Dugo..predugo..nisam osjetila bol žestine nečijih usana...njegovih usana.... svaka čast, Sjenko. svih deset palčeva up ! ostani nebeska...[/I]
shadow-of-soul, 02.07.2012. 19:19 kad ovakav komentar dođe od tebe, draga Sandra, onda znam da je lijepo ... hvala ti puno :)
songfordead, 03.07.2012. 00:15 lijepa ljubavna pjesma, noć, sfd
Krik.Savjesti, 03.07.2012.
07:57
"Bilo je divno osjetiti bol žestine tvojih usana..."
Jako lijepi stihovi, teški,
a opet tako opipljivi...
shadow-of-soul, 04.07.2012.
06:54
"Horizont
Prvo vidite samo horizont. Liniju. Ali ne znate što ona razdvaja. Nebo od neba možda? Hm.
Pruža li vam to neku utjehu? Nadu?
Ubrzo vas ni to više ne zanima.
Gledate radije golubicu kako, u određenom trenutku svemira, odlijeće da se više nikada ne vrati.
Ili otkrivate sebe, sklupčanog, u utrobi atoma.
Presipate, iz ruke u ruku, bijelu pregršt morskog pijeska."
("Obične priče")
D.Albahari
Fae-dream, 05.07.2012. 16:16 divni stihovi, impresivno
Grof od Ladanja, 06.07.2012. 11:26 bilo je divno...nostaligačn misli...ali i bit će divno, ako si optimistična ;)
duh jedinstva, 07.07.2012. 12:55 Bilo je divno, a biti će jošdivnije, predivno, ali pretjerano divno nikako ne može biti, koliko god riječ divno i riječ predivno označavale istu, podjednako divnu stvar, no stvar može mijenjati oblike i manifestacije, a ostati tako divna kao što jeste, ta stvar koju zovemo LJUBAW!!!
shadow-of-soul, 07.07.2012. 21:09 da, sve je to divna ljubav :)
songfordead, 31.07.2012. 23:20 lijepo shadow, štoviše super, noć, sfd
Ožiljak U Vremenu, 01.08.2012. 13:32 aa, volim pročitati nešto što mi ispuni glavu lijepim slikama, kao ovo. :)
Blue dolphin, 02.08.2012. 08:30 ovo je prekrasno...sa tugom i i kapima prepuštanja...lijep dan ti želim
duh jedinstva, 04.08.2012. 00:32 To su bijele noći pune dobrih duhova koji ti donose uzvraćene razbuktale osjećaje od voljenih koji ti ih šalju kao što ih ti šalješ njima, i ti tako znaš da tvoji osjećaji nisu uzalud, koliko god u bijeloj noći doplutali uzvraćeni osjećaji još uvijek izgledali daleki..
duh jedinstva, 04.08.2012. 00:34 To su bijele noći pune dobrih duhova koji ti donose uzvraćene razbuktale osjećaje od voljenih koji ti ih šalju kao što ih ti šalješ njima, i ti tako znaš da tvoji osjećaji nisu uzalud, koliko god u bijeloj noći doplutali uzvraćeni osjećaji još uvijek izgledali daleki..
DUH JEDINSTVA, 04.08.2012. 14:50 I kroz kiše kiše i kroz bijele noći... Sirena, odnosno zmija skrivena ispod kamena, skrivena tamo gdje nije njen dom, vratiti će se domu svome, domu koji je prostran i pun hranjivih tvari koje život čine ne samo podnošljivim, već i ispunjenim, zdravim, vrijednim življenja, a da i ne govorimo o tome da nitko po njoj/njima neće mlatiti! Neće! Jer nakon dugih kiša i bijele noći svi ćemo biti kod kuće, osim zlih utvara koje i nemaju dom, kojima dom i ne treba, već samo tuđe suze i tuđa bol. No, te utvare su odavno sebe osudile na vječnu izgubljenost i zaključanost u toj prostorno vremenskoj izgubljenosti u koju su, dok su imale snage, uporno pokušavale uvući koga su god mogle. No, sve osim zlih utvara je moguće spasiti!*
DUH JEDINSTVA, 04.08.2012. 14:53 Iskusio sam da si u pravu i u tome da moja podsvijest nije samo moja, njena nije samo njena, tvoja nije samo tvoja, itd.
Valcer, 04.08.2012. 18:15 Bijele noći...mnogo toga one nose....