opiši mi boju ljubavi...
Meka krila noći opet se spuštaju na mirnu panoramu mog grada..
I nakon velike kiše, nakon nekih pomaka u mom snu, u meni se javlja zlatna nit i ona će me dovesti do tvojih misli, tvoje mašte, tvojih snova…
Duboko u sebi zbrajam tri riječi… Jesu li tri ili dvije ili osam, ne znam, a na dlanu prelomljenih linija ocrtava se proročanska sudbina…
Znaš da ću te povesti u kišnoj noći između dvije obale, tragovima koje su slijedile i hladnije duše, nego što su naše…
Ovaj osjećaj za tebe je premalena priča za sve što ti želim reći.
U pastelnim bojama sanjam naš život, u duginim bojama vidim ljubav.
Koju boju ima ljubav?
To nitko ne zna…
Oči duše su osjetljive, one vide - bolje od nas…
napiši nešto, ako želiš: (5) * ispiši * #
posljednji kamen iz razrušenog grada...
Lice uronjeno u vodu pamti zadnji odraz sebe u zrcalnim kapima.
Spustilo se lice u vodu da bi izliječilo umorne oči i vratilo sjaj mom zelenilu.
Misao se vinula niotkud, okružila tijelo i ispunila sobu.
Napila se duša ovih slova iz plavog flomastera što cure neusklađeno i potiskuju sjećanja.
U beskraju su zavijane staze, ne dodirujem više zaštitnu ogradu tamnih koridora kroz koje prolazim.
Put je poznat, iako nema svjetla, u tami se staza mekano proteže u dubinu.
Uspavana sam.
Vidjeh onaj kamen ispod kojeg si me pronašao sklupčanu kao zmiju s vilinskim suzama u očima. Isti tren su odletjele između trepavica i navukle sjenu na lice.
Iz tog razrušenog grada ostao je samo jedan kamen kao nijemi znamen dalekog doba.
Misao se vinula, ispunila sobu i puštam je kroz otvoren prozor da poleti prema tebi.
napiši nešto, ako želiš: (6) * ispiši * #
čuvaj me...
Sve su zvijezde zapalile svoj zlatni sjaj, sa onog mjesta gdje se divlji psi okružuju i gdje pitomi lavovi piju sa izvora…
U posljednjem pokušaju večeras da izazovem osmijeh, zaljuljao se mir ove večeri…
Sanjala sam duboke vode, nemirna polja i široke ceste, puteve koji ne vode, staze koje odvode.
Pitaj me u tim noćnim satima, pitaj me, ali bez glasa…
Neka se čuje šapat misli i duboka noć će zauzeti mjesto ove mlade večeri…
Duboka noć, tama i meka krila neka me pokriju u mirnom snu…
Gledam svoje oči…
Uz malo sreće meka krila noći spustit će se…
Čuvam se, čuvaj me...
Na oltaru tamne noći crtam prelomljene linije sa mog dlana, nadajući se da su to staze koje me odvode u tajne snove …
napiši nešto, ako želiš: (7) * ispiši * #
