Marketing
posljednji kamen iz razrušenog grada...
Lice uronjeno u vodu pamti zadnji odraz sebe u zrcalnim kapima.
Spustilo se lice u vodu da bi izliječilo umorne oči i vratilo sjaj mom zelenilu.
Misao se vinula niotkud, okružila tijelo i ispunila sobu.
Napila se duša ovih slova iz plavog flomastera što cure neusklađeno i potiskuju sjećanja.
U beskraju su zavijane staze, ne dodirujem više zaštitnu ogradu tamnih koridora kroz koje prolazim.
Put je poznat, iako nema svjetla, u tami se staza mekano proteže u dubinu.
Uspavana sam.
Vidjeh onaj kamen ispod kojeg si me pronašao sklupčanu kao zmiju s vilinskim suzama u očima. Isti tren su odletjele između trepavica i navukle sjenu na lice.
Iz tog razrušenog grada ostao je samo jedan kamen kao nijemi znamen dalekog doba.
Misao se vinula, ispunila sobu i puštam je kroz otvoren prozor da poleti prema tebi.
Post je objavljen 17.06.2011. u 16:50 sati.