Meka krila noći opet se spuštaju na mirnu panoramu mog grada..
I nakon velike kiše, nakon nekih pomaka u mom snu, u meni se javlja zlatna nit i ona će me dovesti do tvojih misli, tvoje mašte, tvojih snova…
Duboko u sebi zbrajam tri riječi… Jesu li tri ili dvije ili osam, ne znam, a na dlanu prelomljenih linija ocrtava se proročanska sudbina…
Znaš da ću te povesti u kišnoj noći između dvije obale, tragovima koje su slijedile i hladnije duše, nego što su naše…
Ovaj osjećaj za tebe je premalena priča za sve što ti želim reći.
U pastelnim bojama sanjam naš život, u duginim bojama vidim ljubav.
Koju boju ima ljubav?
To nitko ne zna…
Oči duše su osjetljive, one vide - bolje od nas…
Post je objavljen 25.06.2011. u 22:22 sati.