Meka krila noći opet se spuštaju na mirnu panoramu mog grada..

I nakon velike kiše, nakon nekih pomaka u mom snu, u meni se javlja zlatna nit i ona će me dovesti do tvojih misli, tvoje mašte, tvojih snova…

Duboko u sebi zbrajam tri riječi… Jesu li tri ili dvije ili osam, ne znam, a na dlanu prelomljenih linija ocrtava se proročanska sudbina…

Znaš da ću te povesti u kišnoj noći između dvije obale, tragovima koje su slijedile i hladnije duše, nego što su naše…

Ovaj osjećaj za tebe je premalena priča za sve što ti želim reći.

U pastelnim bojama sanjam naš život, u duginim bojama vidim ljubav.

Koju boju ima ljubav?

To nitko ne zna…

Oči duše su osjetljive, one vide - bolje od nas…