zatvorenih očiju... u beskraju...
Kako doživljavam duhovnost? Zatvorenih očiju, potopljeno u meni izranja i obavija me poput najfinije svile. Iz cvijeta života uvijek otrgnem jednu laticu i bacim je prema zlatnoj zori... Mnogi ljudi otkidaju te latice života, bacajući ih prema crnoj pučini samoljublja, srebroljublja, sebeljublja, sveljublja... Mnogi ljudi kao bezglave kreature gomilaju svoj životni prostor masom materijalnog bogatstva, zabaravljajući pri tome da se bez srca ne može živjeti, da se bez osjećaja Ljubavi i Života – ne može disati. I ta čudna pohlepa oduzima im komad po komad srca, lomi ga na tisuću komadića i baca u beskraj Svemira, otkud ne dolazi odgovor. Samo tišina. Nijema, svečana tišina... Ali kad iz srca izroni čarobna nit, miris ružinog cvijeta kad se prolije prema meni, osjećam kako mi je duša uspostavila onaj fini balans između punog Mjeseca i moje unutarnje duhovne vatre... Tad zatvaram oči, puštam toj karavani da me odnese u zelenu pustinju Života i kad se Zemlja pokoleba, kad se srce smiri – unutrašnjost živi. Ključ se nalazi u Ljubavi, jer se ona uvijek pokloni u svojoj uzvišenosti... I taklo dolaze razni ljudi, traže se u daljinama, hodaju sjenovitim stazama mračnog dna ponora i pognute glave odlaze u beskraj, tražeći još i još i još.... Ne dobivaju, jer to je suh izvor i tu nema ništa. Odavno sam shvatila da je to nasljeđe određeno naraštaju što se klanja palim anđelima u obliku čovjeka, odavno sam shvatila da mir dolazi iz mene, a ne iz nekog nepoznatog suhog izvora... Odavno sam shvatila da ono što leži u meni čeka samo pravi trenutak da povede moj život onim smjerom za koji sam rođena. Tražila sam se godinama, pronalazim se u sekundama... To su trenuci kad sastavljam kaleidoskop Života i srce mi zabljesne u vatri spoznaje...Prepoznajem iskreno lice, čisto srce, blistavu dušu. Ljudi otkrivaju svoja unutarnja lica pokazujući mi te nagrđene konture, pokazujući mi laž umjesto istine, dajući mi zmiju podmuklosti i laži, umjesto mlade ptice Ljubavi. I tako život mi prolazi...polako ..Evo, i novo proljeće dolazi, a ja u sebi slažem svoje vrijeme, zavirujem u svoje malo srce i puštam Bogu da me vodi meni namijenjenim putem...
...........................................................................................................
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
napiši nešto, ako želiš: (2) * ispiši * #
ponovo...
Ponovo se od sjevera prema moru širi bijela koprena snijega, ponovo naš san živim sama, uz tebe... Ponovo po zidovima plešu tamne sjene, prizivane davnim sjećanjima... Ponovo iz vatre izbijam slovo po slovo tvog imena i ukrašavam ga bijelim biserima... Ponovo me Sunce izdalo i nije izašlo... Kao i prije, tako i sada ponovo lutam svojim svijetom sjena i tame...Ponovo nisam uspavala mozak po noći, htio je vidjeti moje snove, ispričati mi završnicu... Ponovo sam otvorila umorne oči, izašla na mutno svjetlo ovog čudnog dana i krenula... Ponovo sam izmjerila težinu svega i zaključila da sam uvijek... na istom mjestu...ponovo...
.............................................................................................................
...............................................................................................................
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
Na blogu http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
nalazi se javni apel za sve blogere da ga posjete i da se kao grupa obrate
administratorima blog.hr u vezi slučaja koji se tamo vodi i da skrenu pažnju
na blog http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
kao blog koji pomaže oštećenima
i sa kojima trenutno surađuje!
Molimo da podržite akciju "obratimo se administratorima"!
adresa: admin@blog.hr
napiši nešto, ako želiš: (3) * ispiši * #
ponovo...
Ponovo se od sjevera prema moru širi bijela koprena snijega, ponovo naš san živim sama, uz tebe... Ponovo po zidovima plešu tamne sjene, prizivane davnim sjećanjima... Ponovo iz vatre izbijam slovo po slovo tvog imena i ukrašavam ga bijelim biserima... Ponovo me Sunce izdalo i nije izašlo... Kao i prije, tako i sada ponovo lutam svojim svijetom sjena i tame...Ponovo nisam uspavala mozak po noći, htio je vidjeti moje snove, ispričati mi završnicu... Ponovo sam otvorila umorne oči, izašla na mutno svjetlo ovog čudnog dana i krenula... Ponovo sam izmjerila težinu svega i zaključila da sam uvijek... na istom mjestu...ponovo...
.............................................................................................................
...............................................................................................................
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
Na blogu http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
nalazi se javni apel za sve blogere da ga posjete i da se kao grupa obrate
administratorima blog.hr u vezi slučaja koji se tamo vodi i da skrenu pažnju
na blog http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
kao blog koji pomaže oštećenima
i sa kojima trenutno surađuje!
Molimo da podržite akciju "obratimo se administratorima"!
adresa: admin@blog.hr
napiši nešto, ako želiš: (3) * ispiši * #
san...
Veliki sunčani prsten usijano ulazi u moje oči i najavljuje predivan dan. Probudile su me tvoje ruke i nježno pomilovale moje čelo, a ni u najluđim snovima nisam mogla zamisliti da se to može dogoditi. Tvoje medne usne su počele priču o jednoj ravnici iz koje se diže jutarnja magla i po kojoj ćeš me voditi jednog kasnog ljeta. Gledala sam te, kroz pukotinu trepavica bila sam svjedok tvog postojanja, a ritam mojih koljena neumorno je dočekivao svaku tvoju riječ, jer si znao da sunce nestaje u tvojoj kosi, ako se pomakneš milimetar dalje od mene. Spustili smo se u ponor, ali mu nismo dotakli dno. Ostavili smo to za neke kasnije trenutke. Razgalio si mi srce, slušala sam tvoj šapat i onoliko vatre koliko nosiš u svom srcu pretočio si u moje. Otvaraju nam se vrata za put kroz vrijeme, odvajaš taj element cjeline i ostavljaš nam prostor za igru tijela, za igru čuda. Osjećaji čuda rade, zatvaram sve u eter, stavljam ključ na srce i u nekom četvrtom danu ponovno ću dočekati ovakvo buđenje.
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
napiši nešto, ako želiš: (1) * ispiši * #
jutro s osmijehom...
Bez jutarnje dubine i bez snova s mrežama punim noćnog ulova izronila sam na površinu ovog dana, dok me cijelo vrijeme milovalo tvoje lice, spremljeno negdje u samo onom tvom kutku mog srca. U snu nisam prepoznala mirne linije na mom dlanu, nisam sanjala .... Bio si ispunjen u cijeloj jednoj vremenskoj zoni, u potpunosti iznutra pa ni na tren nisi mi dao da se pustim zaboravu. Ništa nisam zaboravila... sve mile riječi, sve boje, sve preskočene ritmove srca, sve tragove u svojim dubinama. Gledam nas, onakve kakvi smo se ljubili ...Tragovi nam se pojavljuju i tko će stati uz tebe, znat će da si sastavni dio nečije sudbine i bitna čestica ovog svemira za postojanje te sudbine. Zvjezdane kapi između dva otkucaja srca razasule su plavi noćni baršun što me pokrio i doveo do ovog trenutka kad se živi jedan osmijeh i kad kroz koprenu žutih sunčanih zraka ne odlijeću vilinske suze između trepavica. Osmijeh je na usnama i svatko se smiješi tko me vidi. Zalutala sam u tvoju dimenziju postojanja. Zbog toga se smiješim.
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
napiši nešto, ako želiš: (0) * ispiši * #
praznina bijelog...
Iz praznine bijelog izronilo je moje blijedo lice kao mlado drvo na zelenoj čistini. Iz te praznine bijelog krenuh dalje, prema nekom brodu na mirnom jezeru što pokreće moje plavo nebo. Tiša od noći, opet sam se poput zmije sklupčala ispod svog kamena iz mog razrušenog grada i pozvala sve vilinske suze natrag u umorne oči. Legla sam ispod tog kamena iz mog razrušenog grada, dok neka djeca pletu vjenčiće od tratinčica i stavljaju na svoje male glave. Bezimena, tiha, iz praznine bijelog opet u prazninu bijelog. U mir mira, bez nemira i bez pitanja između neba i zemlje... postojiš li negdje ... čekaš li me negdje ... tražiš li me u drugim ženama i nakon tog shvaćaš: "ne, to nije ta" i ideš dalje. Nemam više takvih pitanja. Ostala je samo praznina bijelog i moje blijedo lice.
............................................................................
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
Na blogu http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
nalazi se javni apel za sve blogere da ga posjete i da se kao grupa obrate
administratorima blog.hr u vezi slučaja koji se tamo vodi i da skrenu pažnju
na blog http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
kao blog koji pomaže oštećenima
i sa kojima trenutno surađuje!
Molimo da podržite akciju "obratimo se administratorima"!
adresa: admin@blog.hr
napiši nešto, ako želiš: (4) * ispiši * #
ja nisam ta... 29.5.2004., sjećanje na jedno razdoblje života, kad sam se tražila izvan prostora i vremena
Pustila sam pogledu da poleti i dostigne lik kojem sam prilazila. Taj lik je tražio moj lik, u igri svjetla i sjene na drugom stupnju trećeg neba bio je sve što mi tad treba. Između čistih daljina spojila su se dva pogleda, pričinilo mi se da sam tek tada oživjela. I preživjela. Osjetila sam se nedostupno dostupnom, vezao me jedan pogled za nesigurne granice i zaokružio jedno vrijeme u nepomično pomičnu igru, koja nema ni početka ni kraja. Osjetila sam. Odmah. Taj tren. Osjetila sam … tvoja duša je rekla... "ti nisi ta".
---------------------------------------------
Na blogu http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
nalazi se javni apel za sve blogere da ga posjete i da se kao grupa obrate
administratorima bloga.hr u vezi slučaja koji se tamo vodi i da skrenu pažnju
na blog http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
kao blog koji pomaže oštećenima
i sa kojima trenutno surađuje!
Molimo da podržite akciju "obratimo se administratorima"!
adresa: admin@blog.hr
napiši nešto, ako želiš: (0) * ispiši * #
dokaz krađe mojih tekstova sa blog.hr
original - OBJAVA - 25.09.2006. 13:47 ... "...I DOK.." .. kako je napisano taj dan, ostaje!
http://shadowofsoul.blog.hr/2006/09/1621582260/i-dok.html
plagijat-OBJAVA 13.2.2007..
http://sweetimagine.blog.hr/
original - OBJAVA - 25.09.2006. 13:46 ... "...NEMA TE.." .. kako je napisano taj dan, ostaje!
http://shadowofsoul.blog.hr/2006/09/1621582244/nema-te.html
plagijat-OBJAVA 10.12.2006..
http://sweetimagine.blog.hr/
original - OBJAVA - 25.09.2006. 13:47 ... "...GOLA ŽENA.." .. kako je napisano taj dan, ostaje!
http://shadowofsoul.blog.hr/2006/09/1621582257/gola-zena.html
plagijat-OBJAVA - ŠMINKA - 29.1.2007..
http://sweetimagine.blog.hr/
-----------------------
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
napiši nešto, ako želiš: (1) * ispiši * #
hvala blog.hr na flash vijestima na naslovnici!!!
Ovih smo dana moja ekipa i ja bili silno zaposleni borbom protiv plagijata!
Danas smo počeli sa "bombardiranjem" glavnog stožera blog.hr mailovima i apelima u što smo uključili cijelu blogosferu , u akciju koja uključuje slanje mailova administartorima da obrate pažnju na naš blog ZAJEDNO PROTIV PLAGIJATA i poduzmu sankcije protiv plagijatora, koje od njih zahtijevamo!
Danas smo se obradovali vašim porukama odobravanja ali smatramo da je još premalo blogera koji se uključuju!
Ovom prilikom ponavljamo apel!
O tome možete čitati u prethodnom (donjem) postu i pogledati linkove!
Bilo kako bilo, radost je bilo otkriti flash vijest na naslovnici " krađa pjesama morske zvijezde" jer klikom na tu vijest dolazite direktno na naš blog u kome , osim Zvijezde, možete vidjeti i apele drugih čije su pjesme plagirane!
Hvala blog.hr na promptnom djelovanju , barem u ovom pravcu, iako je to samo početak onoga što očekujemo od Vas! Velika pohvala , jer danas je Valentinovo , a vi ste našli vremena za to! Mojim suradnicama to je ljepši poklon od buketa ruža!
Sve najbolje u dalnjem radu sa nadom u buduću suradnju uz srdačan pozdrav ekipe ZAJEDNO PROTIV PLAGIJATA!
napiši nešto, ako želiš: (0) * ispiši * #
DOKAZI KRAĐE TEKSTOVA - do sada 5 DOKAZA
Klikni na ovaj link i vidi:
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
napiši nešto, ako želiš: (4) * ispiši * #
DOKAZI KRAĐE TEKSTOVA: 1. original i 1. plagijat - dokazi
1. original - OBJAVA 2.3.2005... na ovoj www se ništa ne može mijenjati, dodavati, brisati... kako je napisano taj dan, ostaje!
1. plagijat-OBJAVA 19.12.2006.
napiši nešto, ako želiš: (0) * ispiši * #
plagijatorica: http://sweetimagine.blog.hr/
dakle, ta osoba je sve moje tekstove skidala sa ove www:
http://www.cip.hr/pm/site/kartica_autora.asp?s_pseudo=mirel&user_id=545
i ovi tekstovi se ne mogu ni brisati ni mijenjati, dakle ništa... kako je napisano, tako ostaje, a sve je pisano od 6.7.2004. do 12.9.2009.
... i većina toga se nalazi i ovdje:
http://shadowofsoul.blog.hr/
napiši nešto, ako želiš: (2) * ispiši * #
neispričana priča...
Od davnih dana do danas,nije bilo slučajnosti. Sjećam se tvojih usana što su me liječile u ovakvim bolesnim danima, popunjavale moje mrtve pukotine i gutale me dotičući sa mnom dno naših isprepletenih tijela. Pred srcem smo stajali nagi i čekali da progovori tim specifičnim jezikom, a duše su bile u sivoj dnevnoj polutami otkud smo ih vadili i hranili se plodovima što su ih rađale. Iz flomastera klize plava slova na bijelu površinu, otkucava se na nebu pomak još jedne minute, ispod sunčane zlataste zrake donosim svoje oči i presijeca ih oštra bol. Još uvijek živim u progonu od same sebe, a o čemu govori moja priča, ne znam, jer nije završena. Neispričana je. Na ramena mi slijeću sjene bijelih ptica i opet me odvode u moj svijet sjena. Srebrnoj zraci Mjeseca ću priznati da te još uvijek poričem, ali da želim tvoj dodir više od osvetničkog zaborava.
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
napiši nešto, ako želiš: (3) * ispiši * #
taj dan...
Iz moje sobe vidi se komad mračnog neba i ono drvo ispred balkona, koje svojim granama dotiče zgradu, željno bar malo nekog dodira. Zelene zavjese su lelujale na povjetarcu što je donosio svježinu duboke tame, a daleko od mog malog svijeta lutao si pustim ulicama ovog grada, vukući svoju pogurenu sjenu za sobom. Tvoja statua je nekad bila poput kipova renesansnih majstora… danas o njoj priča samo tvoja pogurena sjena. Koprene tuge zaogrnule su moje tijelo i došla sam do mjesta gdje naše sjene putuju istim tokovima. Ispod trepavica su odletjele neke ptice i vilinske suze su potekle za njihovim tragom. Kad osjetim tvoju dušu u svojoj, zalepršat će leptiri ispod struka, a sa usnana ćeš pokupiti preostale kapljice crnog vina. Iznad tog puta još je mnogo tame, još je mnogo ponora, još neki pravci nisu jasni… lutamo koridorima naših nerazjašnjenih godina, koje smo živjeli jedno bez drugog. Pamtim te onakvog... ne poznam te ovakvog. Tko li si sada? Kakvog je okusa tvoj jezik, kakve je mekoće tvoj dodir? Vidim, pogled je isti, ljuta tuga isijava iz njega, probija se kroz dobro sagrađene zidove… zidove samoće, duboke kore izbrazdane nesporazumima i nametnutim životima. Osjetih ustreptali pogled, osjetih tvoju žeđ na raspeću tvoje duše i poželjeh se nadviti nad te usne kao nad mučenika željnog bistre vode. Hoćemo li dočekati taj dan kad će rijeka boli otploviti i donijeti slapove davne čežnje umotane u novu svilu naših srca?
napiši nešto, ako želiš: (2) * ispiši * #
