SAN, KAO SLATKI MED...

30.03.2010.

Image and video hosting by TinyPic

Napuštam redovnu orbitu kretanja nekim zacrtanim pravcima i nalazim se na raskrižju puteva koje čini moje lutanje još zagonetnijim. Putujem s valovima sjećanja u nove dane i osjećam tvoje prisustvo u svakom treptaju laganog jutarnjeg vjetra. U praskozorje nije bilo sunčevog diska na istoku, samo se prema meni probijala lijepa svjetlost, dok sam osjećala kako iza mirnog čela roj misli, poput nemirnih pčela, želi od mojih maštanja napraviti slatki med. Pogledala sam i vidjela se u dužini svoje sjene, a kako me jutro obasjavalo svojim sjajem, tako je i sjeka nestajala, blijedila... U dalekim prostorima negdje mirno ležiš i snove ti pohode vilinske suze nađene ispod kamena, koje su odavno u bijegu od mene. San te čeka u tamnim spiljama, na stazama davno obraslim mahovinom i zaboravljenim, gdje tvojih koraka više nema. Pohodit ćemo zajedno nove prostore, vidjet ćeš da su šume očajno posječene i nema puno toga, ali da se naše lutanje može pretvoriti u divnu pustolovinu iza koje se vidi Mjesec u daljinama.
Image and video hosting by TinyPic

h v a l a___n a___p o s j e t i

sjaj zvijezde

20.03.2010.


Image and video hosting by TinyPic
U oku sjaj zvijezde što tako hladan sjaj daruje, a ušće Neretve i dalje pjeva pjesmu rastanka čovjeka od prirode. Još uvijek sam pokrivena korijenom rođenja, još uvijek me u meni nema.... Opalo lišće prošle jeseni, tek poneku skicu Sunca i dominaciju Mjeseca daje. Živim lunarnim kalendarom, a srebro u slovima odjekuje kao „lelek srebra“, što je opjevao Tin Ujević. Iz vatre opet izbijam slova tvog imena, srce se lomi i nestaje u zgaženoj travi na „kojoj moje stope nisu ostavile trag“... kako pjeva D. Maksimović. Kako ostaviti svoj trag u sebi, kako u bijelom ledenjaku na vrhu Svijeta ispisati tvoje ime? Kako u meni evocirati nekog tko je odavno napustio moje malo srce i obećanje obećano mojoj smrtnoj majci? Iz zvijezde ću pročitati vremenski „kod“ mog postojanja, u klici tvog osvetničkog zaborava ću pročitati trenutnu inspiraciju nastalu krajem prošle godine i zaboravit ću svaku nit boli koju si zlatnim nitima provodio do mog malog srca. U mjeri vremena, nema mene ni tebe. Samo smo ovdje i sada. Zato, neka mekane sjene ovog ranoproljetnog dana ublaže nemire moje duše i odvedu me u onaj svijet, gdje se osjećam tako dobro.

Image and video hosting by TinyPic

h v a l a___n a___p o s j e t i

zle usne tuđe

14.03.2010.

Image and video hosting by TinyPic

Rekoše jednom zle usne tuđe
ne idi k njemu, ne voli Te više.
A srce ne čuje, ne želi
i kuca sve tiše i tiše.

Ljubav bacih daljinama,
okrenuh se drugim očima,
a zle usne i dalje govore
kao duge kiše što romore.


napisano: 1995. iz zbirke "Gola žena"


Image and video hosting by TinyPic

h v a l a___n a___p o s j e t i

Znao si i ono što sad još ne znaš

04.03.2010.

Image and video hosting by TinyPic

Od usana do usana, od brzine do smiraja živimo isti dan. Očarana stojim ispred tebe, analiziraš moju dušu kroz elemente sna, tvoj dio mog tijela prosipa se između ruku i pada kao prah u prah. Osvježena izvorom promjena, nakon dugog maestralnog umiranja, ogrnula sam se tamnim plaštem noći i odlutala kroz magnetno polje tvojih očiju prema novim ranama duše, prema novim putevima. Upitao si "kome si to napisala", odgovorila sam "samo tebi". Upitao si "koga si to dozivala", odgovorila sam "samo tebe". Zagrlio si me očima i nisi me više ništa pitao. Znao si sve. Znao si i ono što sad još ne znaš, ali znat ćeš. Osjetit ćeš. Dugi su dani ispred nas. Nešto će se okrenuti od svoje suprotnosti prema identičnosti i zaustaviti među nama.

Image and video hosting by TinyPic

h v a l a___n a___p o s j e t i

u proljeće...

03.03.2010.

Image and video hosting by TinyPic

Sjaj žutog diska na istoku nasilno ulazi u zelenilo između trepavica i obasjava mudre riječi što se roje iza mirnog čela. Nalazi me ta svjetlost, pali unutarnje tamne hodnike udaljenih komora srca, koje miruje već par dana, jer mi se ne objavljuješ... Ne hodaš mi kroz snove. Čuvaj taj san iz djetinjstva, tako krhak i zameten negdje od silnih lutanja po ovom globusu. Ipak, stojim uz tebe s istim apetitom, možda još većim, jer iza mojih leđa ne stoji nitko, tko bi zaklanjao pogled na tebe. U modi si mi i ovog proljeća... U tom proljeću živim plavim snom u kojeg me odijevaš i tako me pokazuješ svojim razasutim željama, šapćeš mi da živim u tebi i vjeruješ u svoje želje. U meni je zvuk novih otkucaja sata, odzvanja čak u višeglasju s tvojim mislima, a one i bez tvoje kontrole ponekad zalutaju do mene. Čežnja mi je ime, ljubav mi je prezime. Vodit ću te starim hladnim pravcima neznane staze, gdje ćeš osjetiti da si stvorio novu večer, novo jutro i novi dan. Taj led tvog srca još uvijek dominira našim prostorima, ali ne gubim trenutke spajanja s tobom. Iako si nemiran i živo radoznalog pogleda, ipak osjećaš te struje, koje te naplavljuju do mojih dalekih obala.

Image and video hosting by TinyPic

h v a l a___n a___p o s j e t i

KAKTUS

02.03.2010.

Image and video hosting by TinyPic

Kao kaktus u pustinji – puna života iznutra, puna bodlji izvana – stojim na suncu ove pustinje života i zaustavljam globus na trenutak – ali neće stati. I dalje se beskrajno vrti sam oko sebi, a i ja bih se zavrtila da nemam te bodlje koje prkose i suncu i kiši. Na koji put ishoda okrenuti život iznutra prema van, a bodlje bezbolno otkinuti? 'Nema ništa bez boli srca' pjeva neki glas s radija, a misli pamte svaku riječ, svaki pogled, svaki udisaj tvog bića. Iz dnevne sobe noć se izvukla dočekujući jutro mirisom tople kave, nasmiješena i spremna ponovno doći. Zašto neke duše odu i ne vrate se nikad? Zašto ih ne privuče miris opojnog vina, pogled lijepih očiju, zov nemirne duše? Neke duše ne odgovaraju na pozive drugih duša ... ne čuju. Ponašaju se kao kaktusi u pustinji, a mrkim pogledom pregledavaju sve koji imaju isto takve bodlje. Bliska mi je svjetlost ovog jutra iznad mog bezdana što mi svakog dana uzvraća pogled. Ne bojim se više tog pogleda, prihvaćam ga sa znakovitom pažnjom, jer svaki put daje svoj žig novom danu, a suze koje se gomilaju iza trepavica pretvara u osmijeh na licu. Nabacila sam šesnaesti osmijeh ovog 2. ožujka i nadam se da ću ga moći zadržati nezaleđenog, već opuštenog ... bez odraza ranjene duše tamnih dubina.

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

Image and video hosting by TinyPic

h v a l a___n a___p o s j e t i

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.