Od usana do usana, od brzine do smiraja živimo isti dan. Očarana stojim ispred tebe, analiziraš moju dušu kroz elemente sna, tvoj dio mog tijela prosipa se između ruku i pada kao prah u prah. Osvježena izvorom promjena, nakon dugog maestralnog umiranja, ogrnula sam se tamnim plaštem noći i odlutala kroz magnetno polje tvojih očiju prema novim ranama duše, prema novim putevima. Upitao si "kome si to napisala", odgovorila sam "samo tebi". Upitao si "koga si to dozivala", odgovorila sam "samo tebe". Zagrlio si me očima i nisi me više ništa pitao. Znao si sve. Znao si i ono što sad još ne znaš, ali znat ćeš. Osjetit ćeš. Dugi su dani ispred nas. Nešto će se okrenuti od svoje suprotnosti prema identičnosti i zaustaviti među nama.