zatvorenih očiju... u beskraju...

28.02.2010.

Image and video hosting by TinyPic

Kako doživljavam duhovnost? Zatvorenih očiju, potopljeno u meni izranja i obavija me poput najfinije svile. Iz cvijeta života uvijek otrgnem jednu laticu i bacim je prema zlatnoj zori... Mnogi ljudi otkidaju te latice života, bacajući ih prema crnoj pučini samoljublja, srebroljublja, sebeljublja, sveljublja... Mnogi ljudi kao bezglave kreature gomilaju svoj životni prostor masom materijalnog bogatstva, zabaravljajući pri tome da se bez srca ne može živjeti, da se bez osjećaja Ljubavi i Života – ne može disati. I ta čudna pohlepa oduzima im komad po komad srca, lomi ga na tisuću komadića i baca u beskraj Svemira, otkud ne dolazi odgovor. Samo tišina. Nijema, svečana tišina... Ali kad iz srca izroni čarobna nit, miris ružinog cvijeta kad se prolije prema meni, osjećam kako mi je duša uspostavila onaj fini balans između punog Mjeseca i moje unutarnje duhovne vatre... Tad zatvaram oči, puštam toj karavani da me odnese u zelenu pustinju Života i kad se Zemlja pokoleba, kad se srce smiri – unutrašnjost živi. Ključ se nalazi u Ljubavi, jer se ona uvijek pokloni u svojoj uzvišenosti... I taklo dolaze razni ljudi, traže se u daljinama, hodaju sjenovitim stazama mračnog dna ponora i pognute glave odlaze u beskraj, tražeći još i još i još.... Ne dobivaju, jer to je suh izvor i tu nema ništa. Odavno sam shvatila da je to nasljeđe određeno naraštaju što se klanja palim anđelima u obliku čovjeka, odavno sam shvatila da mir dolazi iz mene, a ne iz nekog nepoznatog suhog izvora... Odavno sam shvatila da ono što leži u meni čeka samo pravi trenutak da povede moj život onim smjerom za koji sam rođena. Tražila sam se godinama, pronalazim se u sekundama... To su trenuci kad sastavljam kaleidoskop Života i srce mi zabljesne u vatri spoznaje...Prepoznajem iskreno lice, čisto srce, blistavu dušu. Ljudi otkrivaju svoja unutarnja lica pokazujući mi te nagrđene konture, pokazujući mi laž umjesto istine, dajući mi zmiju podmuklosti i laži, umjesto mlade ptice Ljubavi. I tako život mi prolazi...polako ..Evo, i novo proljeće dolazi, a ja u sebi slažem svoje vrijeme, zavirujem u svoje malo srce i puštam Bogu da me vodi meni namijenjenim putem...
...........................................................................................................
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

Image and video hosting by TinyPic

h v a l a___n a___p o s j e t i

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.