Sewen

I stazama i cestama, putuju sretni ljudi.
I sve dok je ovoga, srca iz grudi,
Bit će nam dobro, bit će nam kao u raju,
Jer naši ljudi nikad ne odustaju!

Ljepoto rijeka i mora, ljepoto moje ravnice,
Ljepoto mora, planina, opet čuju se ptice,
Diši, diši duboko, udiši sav ovaj zrak,
I čuvaj, čuvaj svjetlo da nikada ne bude mrak.

Jednom kad porasteš, kazat ću ti sine,
Gdje su spomenici, naše domovine.
Od zlata i bronce, od kamenih slova,
I drvenih križa, svih težnji i snova.
Da nam vječno bajrak na vjetru vijori,
Zbog toga su sine, ginuli heroji.