SPOMENICI NAŠE DOMOVINE
I stazama i cestama, putuju sretni ljudi.
I sve dok je ovoga, srca iz grudi, Bit će nam dobro, bit će nam kao u raju, Jer naši ljudi nikad ne odustaju! Ljepoto rijeka i mora, ljepoto moje ravnice, Ljepoto mora, planina, opet čuju se ptice, Diši, diši duboko, udiši sav ovaj zrak, I čuvaj, čuvaj svjetlo da nikada ne bude mrak. Jednom kad porasteš, kazat ću ti sine, Gdje su spomenici, naše domovine. Od zlata i bronce, od kamenih slova, I drvenih križa, svih težnji i snova. Da nam vječno bajrak na vjetru vijori, Zbog toga su sine, ginuli heroji. |
| < | kolovoz, 2025 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |