Sewen

Ko pahulja u zjenici oka što se otapa,
Kao brod na bonaci što se potapa,
Nas dvoje smo najbolji što se nemaju,
Bolji od drugih što se naizgled imaju!

I blještim u vrisku neispavanih jutara,
Svaka mi upitna riječ od odgovora odudara...
Nisam miljenik sretnih završetaka...
Nit sam željno potreban početaka...

Taj tko te kazni kao da je kaznio i mene,
Dio sam bombe iz prošlog rata nagrižene...
Tik beskraja, svjetlosti i svega što varati zna...
Al slomih to koplje kojim vitezovah ja...