IZGUBLJENA ROMANSA
Čekali smo da posvjetli tama
Takvog jutra nemah godinama. Udisaj uz prvi cvrkut ptica Na grudima snena sanjalica. Vrijedilo je s tobom imat tren Iako od dana premoren, Vrijedilo je čaroliju tkati Neke slike vječno će ostati. Ja ti eto nikad priznat neću, Zahvalan sam sebi na umjeću, Kad zaboli, ja se rado smijem, I kad ledi, ja se vatrom grijem. |
| < | srpanj, 2025 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||