Sewen

Uvijek se zaljubim u prazno,
Uvijek u nešto, ko pod razno,
Ko da nije živo, ljudsko biće,
Ne da mi se otić' ni na piće.
Jer tako još prije shvatiš...
Nije ovo put koji pratiš!

Zato sam odlučio sebe nemati,
Nemam se zato na ništa spremati!
Ni za koga, ni kome, ni gdje,
Nema za nikoga više medalje!
Ja sam plaho i ostavljeno dijete
Slabima uvijek lakše prijete!

Uvijek su odluke neki polasci...
Prazni kreveti i besramni odlasci.
Ja više ne odlučujem poslije pretvaranja.
Svi razgovori su čista ogovaranja,
Možda je zbog toga ovaj bijeg
Da se ne rastopim kao snijeg...