Sewen

Cili san od stakla, najtanjeg, loša kvaliteta,
Ima tako dana kad mi svaki glas zasmeta,
I mislin se kako san rođen za samoću samo!
Svit se ionako ruši i svi skupa propadamo!

Vriđa me dodir, a da me se samo pogledom taklo.
To ti je kad ne platiš, to ti je jeftino staklo...
Stiska san se ka spužva bez kapi vode!
Sasušija me vitar, dobro da se ritko ovaki rode!

Nema u meni žaljenja, takvi san, kakvi san...
Borba svaku noć, borba svaki dan!
Samo da ne puknem, a moga bi svaki čas...
Tako me prati neka srića, neki poluglas...