...
Mater je bila na poslu do kasno,
Noć, pinka straja i teve na glasno, Tako i najlakše bićemo budni, Al dičiji izbori uvik su čudni. Ćaća je negdi po bivšoj Jugi, Terencu i kratki dani su dugi! A ja san sanja najlipše snove, I mlađi braco, a snovi plove. Mater je je zvala, nismo je čuli, Neka mirnoća se sa zida guli, I baš nas briga, ka da smo u medu, Susid je Mate bija na redu. Zva nas je vika, došla i Lina, Teta je Zlata zvala i sina, Dajte mi kajlu viče Anđelko, Prošla kroz vrata ka da je meko! Stale su suze, pa di ste dica?! Četri su ure, spava ulica! Mamurluk žešći, s kauča u sobu Nismo se sitili ni skinit robu. Opet tišinu moš kvartom brati Fala van svitu, rekla je mati. I još mi se čini, odzvanja katom, Mali od Joze spava sa bratom! |
| < | svibanj, 2025 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |