Sewen

Nekad su se priče iz postelje znale,
Nekad su se i kazne izricale,
Niko se ne sića, pomrli stari,
Danas ka roboti, sve ladni metal pari.

Džaba ti bile postelje na struju,
Iz njih se više glasovi ne čuju.
I madraci s memorijom kupljeni lani.
Ma danas u postelji ležimo sami!

Pritišće vrime kojega nima, gubimo živce
Nemamo strpljenja, spadamo u naivce.
Nit partneri, nit kolege, nit smo znalci...
Al nema veze, doć će nam nepalci...