Sewen

Moram krenuti i nitko me ne prati,
Nekad praznina stare strahove vrati.
Kao da bježim pred snovima sreće željan,
Htio sam otkriti put kao i Magellan...

Moram krenuti, al ne ide to za tren
Ja sam nekad bio sretno zaljubljen.
Još uvijek tražim medaljon oko vrata,
Zagubljenu iskru što teško se za mene hvata...

Moram krenuti i otkriti avenije ko polja,
Možda ova godina bude za mene bolja!
Procedura je ista otkad sam počeo teći!
Al i jaz je između gore i dolje, sve veći i veći...