Sewen

Nekad me potaknu tuđe priče, tuđe sudbine na pisanje
I ja ih se više ne sjećam, al ostade zapis u tom nekom trenu.
Ostaju jecaji, smjeh, nepromišljene naravi, izbori i uzdisanje,
Sve ima svoje zašto, sve ima svoje zato, svak ima svoju cijenu.

Gledao sam kako galeb strvinari,
I poznatu mi pjesmu kvari.
Al možda uspijem izgladiti istinu sa laži.
Ptica je to, surova ptica koja samo plijen svoj traži.

Sunce se spotaklo i palo,
A baš je lijepo zasjalo.
Noć je bila i noć će biti,
Da se sa njom san okiti.