Sewen

Oronuli odraz u ogledalu ne šalje poruke.
Sve su do danas bile krive odluke.
I koliko sam čežnje oprao preko sebe
Samo da netko drugi ispod površine zagrebe.

I smije mi se bezobrazno i oholo, gubitnički,
I razvratno me gleda pobjednički, osvetnički.
A ja se bojim izaći pred umjetno svjetlo kupatila.
Kao sramota što se dugo nije upamtila...

Od osvrtanja nema ispravka, ni krivnje duge,
Al osvrćem se kao da mi nema šanse druge.
Kao da nemam izbora gledajući oči sudbine.
Za ovakvu se hrabrost obično pogine!

Oronuli odraz nasuprot mene, to nisam ja!
Ja sam ostao u vremenu gdje je ljepota značila.
Bajka, čista bajka, nestvarna i za smijanje.
Al neka, meni za preživjeti zimu ne treba grijanje...