Sewen

Lagao je mjesec zori
Da mu vrata ne zatvori.
Lagala je vatra vodi
Da s ognjišta oslobodi žeru
I ja tebe da izgubiš vjeru.

Lagao je sokol lastu
Dok joj ptići ne odrastu.
Lagao je pjesnik muzu
Da ispusti za njim suzu jadu
I ja tebe da izgubiš nadu.

Laž se oko srca splela
Kao zima hladna, bijela
Pa je stresla dušu mirnu
Da se usne ne dodirnu.
Laž je život koji nosim
Na nogama hladnim, bosim,
Lagao sam da te zadivim
Učinio da te ne vidim...

Lagao je obraz dlanu
Pa ga gurnuo u stranu.
Lagala je riječ iz usta
Da ostane priča pusta, šteta
A mogla je dočekati ljeta