Sewen

Odlaze ptice, pjevaju vjetrovi južni
I dani su siviji, dani su tužni.
Preživjeli smo i teže pod nebom mira
Znam često negdje ljepša glazba svira.

Izgleda da sam čovjek za srca dva
Vremena je sve manje do beskrajnog sna.
Dušu sam opet dao za tračak nade
Za mnogo manje padaju i vlade.

Igram se pisca u noćima do kasno
I možda jednom zaradim na tom masno.
Pretvaram se u novi strujni udar
Ako preživim možda postanem mudar.