Sewen

Natiskao sam najdraže u drvenu kutiju, bez zraka...
I na njoj je neka ljepljiva traka, bez natpisa što je, ni tko je, ni gdje...
Da li se to smije?!

Al čuvam ja svoje i branim da ne odu drugome na kavu,
Jer drugi će im samo napuniti glavu, ludostima...
Što će onda u gostima?!
Što će im umaranje, udvaranje, varanje...
Već ću ih presresti,
A onda ih pojesti!

Natiskao sam najdraže u drvenu kutiju i zaklopio.
Zalio bijelim vinom, malo sam otpio, da budu taman...
Ko dostava za van...
Odvest ću ih u prirodu, smišljen je plan.

Nešto sam bio zapostavljen u zadnje vrijeme, sad blistam...
Kao zvijezda se osjećam, dok novine odzada listam.
Neke čudne naslove čitam o nestalim članovima ove sredine.
Ma to su psine...

Ja znam da su sigurno negdje sretni, da se smiju u obilju,
Ja znam kako je napojiti duše ljubavi gladne.
Ta ja sam ih zadnji vidio hladne...