Sewen

Nitko ne laže kad je usamljen.
Ja nikada!
Ovih dana sam kao orgulje.
Težak mi je svaki ton.
Osjećam se poražen
A ni u jednu bitku ušao nisam.
Moj dan započinje tragom mjeseca.
Završi tako obično.
Htio sam putovati autocestom,
Ne samo mislima.
Shvatio sam da se vučja ćud mjenja
Vremenom što prolazi.
Ono potrgano na srcu i u mislima
Ništa zalijepiti ne može.
Put posut zvijezdama nije sjajan
Jer i zvijezda zna bit trn.
Nevidljivo je nevidljivo i ne postoji,
Ne vjerujem više!
Sljedećeg trena klečim na kamenu
I molitve bacam u rijeku.
Dovoljno sam blagovao, a nisam sit.
Hoću li opet kupovati nove maske?!