Sewen

Umire oluja i smiruje strasti,
A tuga se naslađuje i časti.
Bili smo jednom isti klan.
Ti Marijana, ja Sandokan.

Umire vrijeme koje smo imali.
Nit davali, nit uzimali...
Izgubili smo smisao za sve
Tu put kojim idemo, prestaje...

Sve je kao što je bilo
I sve će najbolje biti.
Nek netko te moja vilo
Od mene bolje zaštiti.

Meni se možeš javiti
Kad god ti se slomi duša.
Da probamo ispraviti,
Moja je da te sluša...