Sewen

Nimaš se potribu javit.
U kašetu ćeš me stavit.
Izvuć me kad ti oće
Još jedna nedilja proće.

Nimaš me potribu vidit
I vrime će izblidit
Sve ća sam s tobom tija
I sam sam izblidija.

Sto san ti puta reka
Da san te opet čeka.
Sad znan da nećeš doć
I evo je, noć.

Ovi ću put umuknit,
I prije san tija puknit.
Ovi sam se put zagrca.
Ovi je put od srca!

Vrijeme razočarenja nisam prošao,
Al još uvijek si dobrodošao.
Imam za tebe romantičnih snova
Od tebe iznenađenja nova.
I kao po izboru loših reklama
Još jedan dan se slama.

Ja sam stari monitor al služim,
Još uvijek se dogodi da zaružim,
Al samački, momački, gadno
Još ne znam puhati na hladno.
Ulovio sam sebe kako se borim sa sjenom.
Noćas nazdravljam ostavljenom.

Zatvaram srce, stvrdnit će se lako.
Svaka izdaja podgrije srce na mlako...
Al izdaja je izdaja, teatralnosti ni traga,
Ja sam prvak, a gdje je snaga?
Opet sam se slomio, pa šta...
To sam ja, to sam samo ja...

Ti mene ne voliš koliko ja volim da mi dođeš,
Tvoji su izbori isti, čekanje, prazan hod...
A ja sam običan od prvog dana.
Naučen na odgovore, naučen na dogovore.

Svijet se mjenja s našim trajanjem.
Ja izbjegavam sutone otkad sam sam,
A opet tvoj, makar na daljinu
Na koju se nikada naviknuti neću.

Ti mene ne voliš koliko ja pripadanje.
Ti si zastoj moga srca i ubrzano kucanje.
A ja, ja sam ravnodušan s onim što krijem
I nikada ti više nedostajati neću.

Kiša sa jugom,
Dan satran tugom.
U tintari lupa,
Iz grudi čupa.

Jesen i zima,
Pelin ustima.
Baškotin bez čaja
I nema kraja.

Nemoš se smijat,
Nemaš s čim grijat.
Unutra i vanka,
Grize bez prestanka.

Živote kurvo,
Stvoriš me prvo,
Igraš pa tiraš,
Ti prvi biraš.

I stvoren je mit,
Da cili Split,
Sve svoje dira,
A ignorira.

Kovitla se duša i stvara vrtlog
Od lišća i grana.
Pa spaja slike u sjećanja nova
Između noći i dana.

Uhvati me za pojas i slijedi.
Ako stane, duša se sledi.

Zakočena maska zatočenog lica
Iluzija suza i skromnosti.
Opet bih volio vidjeti aplauz
Podalje od anksioznosti.

Uhvati me za pojas da bježimo.
Hladno je, zasnježimo.

Odrastao sam u četvrti bez igrališta.
Al stvorila ih mašta.
Zato sam tvrđi od kamena,
Cesta ne prašta.

Da danas pravimo retrospektivu na cjelogodišnje stanje,
Sve bi stalo u jednu riječ, a to je jedno veliko sranje.
Virusi, potresi i smrti poznatih i onih koje smo voljeli.
Al evo, danas, zadnji je dan i izgleda da smo preboljeli.

Družili smo se koliko smo mogli i koliko smo poslije svega stigli.
Koliko god puta padali i razbili koljena, evo smo se digli.
I standardno, nek loše
ostane iza nas, a dobro neka nas prati.
Jedno je bitno u životu, a to je nikad odustati.

Hvala svima za sve boje u životu jer satkani smo od tih nijansi.
Hvala svima jer što smo mi ako nema reakcije i ludih performansi.
Idemo dalje, kažu najbolje se uz čašu i odojak večeras ugrijati.
Idemo dalje iz dana u dan i ne zaboravimo se smijati