Kovitla se duša i stvara vrtlog
Od lišća i grana.
Pa spaja slike u sjećanja nova
Između noći i dana.
Uhvati me za pojas i slijedi.
Ako stane, duša se sledi.
Zakočena maska zatočenog lica
Iluzija suza i skromnosti.
Opet bih volio vidjeti aplauz
Podalje od anksioznosti.
Uhvati me za pojas da bježimo.
Hladno je, zasnježimo.
Odrastao sam u četvrti bez igrališta.
Al stvorila ih mašta.
Zato sam tvrđi od kamena,
Cesta ne prašta.
Post je objavljen 05.01.2021. u 21:54 sati.