Sewen

Ustajem ranije od svih
Opet sam ljubav sanjao.
Hodam, i dalje sam tih
Opet me san proganjao.

Još mjenjam dan za ništa,
Ovo vrijeme nema sate.
Ja ko brod bez pristaništa
I samo me ptice prate.

Mjenjaju se naleti bijesa
I biva sve gore, sve jače
Na postolju dva su lijesa
I narod u koloni što plače.

Svijet pod naletom hladnoće
Al nada postoji za sve.
I ova zima proć će
Ko što naše prošlo je...