Sewen

Hvala ti na pruženom orgazmu, nek u naviku pređe.
Ko nekako s proljeća, poništavaš dane smeđe.
Što je više godina, to je lakše izmamiti osmjeh na lice.
I zemlja plodna plodom rodi, ako su dobre klice.

Hvala ti na pruženoj penetraciji, trebalo mi je i prije,
Pružen mi je užitak, al pod ovakvim uslovima nikad nije...
Još uvijek se volim iznenaditi i zadržati onaj duh dječarca
Koji se svake sekunde sve više i više, pretvara u starca.

Hvala ti na ustupljenoj utrobi koja je krunište svih naših krikova.
Valjda smo se morali napokon naći poslije svih drugih likova.
Želio bih te pamtiti zauvijek i s tobom pod ruku dalje krenuti,
Želim samo putovati negdje, kimnuti glavom i više se ne okrenuti...

Ovaj svijet je zaražen bludom,
I kad bi se dogodilo čudom
Da se izmirimo do zalaza,
Da prestane zaraza...

Držim te za ruku i ljubim, diram,
Zapravo sve ljude oko sebe provociram
Jer ljubiti je normalno za sve,
Dovoljno je kad voli se.

Sve ljubavi se pišu istim slovom
I svaka Nova započinje novom,
I svaki početak započinje lovom,
I svaka utvrda započinje rovom.

Volim što volim različito i isto
Volim što volim čisto!
Dok nije bolno
Različito i istospolno...

Patnja je patnja, bila ona tiha il čujna
Kao što lišće nestaje s početkom rujna
Pa se vrati kad zima zaustavi svu silu...
Zato se čuvam za idilu.

Mi smo došli zaradit koju kintu,
A onda je ona prolila po nama tintu
Valjda je mislila da je od nas bolja
Zagrebačka drolja!

Mi smo došli raditi korektno i fer
Onda je kreten odličio promjeniti smjer
Splitsko smeće se najbrže širi
I ne miri...

Pored normalnih ljudi, sjena je veća
Samo je specijalna policija za nas sreća.
Zar smo došli u stanje rata?!
Neka se paranoja ulicama hvata.

Pozdrav svim umornim zaštitarima,
S malom vrećicom i svojim stvarima
Hladna voda neka opere idiotizam
I razbistri ljutski pesimizam!

Voli me dok te ne prođe,
A onda me ostavi,
Vrati na postavke od prije.
Voli me kako ti dođe
Kao psovku izrečenu u dahu
Da se u tebi ne zgrije.

Ne štedi me životom živim
Samo mi stavi masku
I ples može započeti.
Ni zbog čeg tebe ne krivim
U ovoj naopakoj košulji...
Pa nek sam ti na meti.

Diraj me za genitalije
Budi moj dečko u ženskom tijelu,
Nismo jedno drugom rod.
Vratit ću se brodom iz Italije
Ko mornar s kukom
Vući ću nebeski svod...

Bio bih ti zahvalan ako možemo odvojiti dušu od tijela
To ti je kao prigoda za trenirke i svečana odijela,
Kao da sviraš klavir preko tjedna, vikendom bas gitaru
Kao urbi et orbi dok si još bio u ormaru.

Tako funkcionira ovaj svijet u kojem su čuda lažna,
Tako funkcionira ovaj svijet u kojem je istina nevažna
Mi smo samo likovi kojima upravljaju zakoni bez smisla
I mene je duša jednom davno zbog tog grizla...

I zato bih ti bio zahvalan na odvajanju i zatvaranju očiju,
Prestari smo za bajke i fanfare i aranžmane i kočiju.
Samo se opusti neka nas nosi i valja put kroz površnu sreću.
I ja ti više nikada ništa zamjeriti neću...

Ja bih volio ispravit kriva korita rijeka
Samo da znam da me čeka...

Rastvorio bih kao Mojsije mora na pola
Samo da ne okusim više bola...

Ja bih čekao da se zatvore Vincentovi suncokreti
I da si mi samo na pameti...

Nedostaje mi ljubav da ispunim ovaj trup.
Valjda sam nesposoban i glup...

Preživljavam skrivajući osjećaje i pred najbližima,
A samoća kao korov osvaja.
Ne čekam nadu, ne nadam se čekanju,
Svijet je dovoljno surov pri svakom sutonu...

Pobjegao bih u zagrljaj druge sezone serije,
Traženje mi je oduvijek loše išlo.
Al tražim, želim, osvajam izgubljeno vrijeme,
I naizgled sam jak, potrošenog glasa.

Da sam vihor, pa da pokupim sve od reda,
Da premjestim kuću srca svoga...
Ali nisam. Usjedjelica je tih ko ubojica,
I zbog mene se genetski kod prekinuti mora!

Parkirajte pred mojim temeljima, obrisima,
Da sam u samoći nesam, bezdruštveno voljen...

Dođeš samo kad nemaš s kim,
Dođeš da ti demone ugasim.
Samo dođi, svejedno dođi...

Nisam se nikada navikao na sreću,
Kako stvari stoje, i neću...
Al ti samo dođi, svejedno dođi...

Kamo ćeš i kuda, ako meni ne,
Kad te umore i pobijede.
Znaš, mene nije briga za ogovaranja.
Samo me strah samotnog staranja!

Dolazi i dalje kad nemaš kome,
I neka ne bude nikad po mome,
Al ti svejedno dođi, samo dođi...

Najsretniji sam sam sa sobom,
Znam gdje se dirati i kako...
I sve je primitivno i lako!
Sve je u redu, bez čekanja na nešto...
Najsretniji sam sa osmjehom
A to je već teško.

Najsretniji sam u prirodi,
Jer to je prirodno, izazovno, jasno,
I gubim se dok nije kasno.
Najsretniji sam kad nestvoreno stvorim
Najlakše je izgubiti razum!
Najsretniji sam kad gorim!

Najsretniji sam kad bježim od knjige,
Nekako mi taj format ne odgovara
Nekako me u nastavcima umara.
Osim ako se ne radi o vlastitoj koži...
Najsretniji sam kad se vratim na staro
Starenjem se mišljenje množi...

Šta će ti išta ako nisi sritan,
Ako nikome nisi bija bitan.
Šta će ti išta, ako se nisi zgrija,
I nisi traja onako kako si tija.

Šta će ti išta ako nisi cvita.
Ako te neće ispratit puno svita.
Šta će ti išta, ako je nemirna duša
I nema nikoga da tvoje priče sluša.

Samo si zgrća na gomilu i ispod kušina,
Nisi se okusija mladoga vina.
Nisi zapiva i nisi zna zatancat
Nisi zna, sve triba brisat i izglancat.

Isto će te ka suvu travu pokosit,
Nećeš pare u nebo moć nosit.
Kasno ljudi ispovide grije
Malo se, premalo smije...