Sewen

Vraćaš mi od srca ključ
Kažeš, ne treba više.
Al kako ćeš opet uć,
I tvoje ime tu piše.

Nestaju sve naše slike,
Ko da nas ni bilo nije.
Na negativu poznam oblike
Pa ih opet razvijem.

Ne vjerujem u kraj svijeta
Ne vjerujem da nema šanse
U proljeće sve opet procvjeta
Ja nikad ne predam se.
Takav sam sav
Jer sam stari lav.