Sewen

18.11.2020., srijeda

87 DANA

O kako vrijeme leti i kada stane
Samo sjećanje zna obojati dane.
Naša su sjećanja okupana bolom
I nikada više za istim stolom.

Ostala su zgarišta s izgubljenim stvarima
Izgubljene slike lica u hangarima.
Ostala je muka, izgubljena vjera
I glas u eteru, ratnog reportera.

Gradili smo zidove, da se ne sruše
Učili smo disati da nas ne uguše.
Gradili smo grad iz ljubavi bez mana
A on je srušen za 87 dana.

Ne dirajte parkove, tu šetaju ljudi
Pustite sanjare, da mirom pune grudi
Proći će i ova bol i suze će stati.
Nikad nemoj od spomena odustati!

(Znate li onaj osjećaj kad se brinuti ne treba...
Takav nek traje ispod ovog dijela neba.
I nek se širi, nek nas grli bez granica.
Ljubav je autobus bez zadnjih stanica...)
- 07:50 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2020 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Kolovoz 2022 (3)
Srpanj 2022 (8)
Lipanj 2022 (8)
Svibanj 2022 (9)
Travanj 2022 (11)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (13)
Siječanj 2022 (16)
Prosinac 2021 (13)
Studeni 2021 (13)
Listopad 2021 (10)
Rujan 2021 (15)
Kolovoz 2021 (16)
Srpanj 2021 (12)
Lipanj 2021 (12)
Svibanj 2021 (18)
Travanj 2021 (12)
Ožujak 2021 (7)
Veljača 2021 (7)
Siječanj 2021 (6)
Prosinac 2020 (11)
Studeni 2020 (11)
Listopad 2020 (8)
Rujan 2020 (16)
Kolovoz 2020 (11)
Srpanj 2020 (3)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (5)
Ožujak 2020 (20)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (5)
Prosinac 2019 (8)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (6)
Rujan 2019 (7)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (2)
Travanj 2019 (5)
Ožujak 2019 (4)
Veljača 2019 (5)
Siječanj 2019 (7)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (1)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (2)