87 DANA
O kako vrijeme leti i kada stane
Samo sjećanje zna obojati dane. Naša su sjećanja okupana bolom I nikada više za istim stolom. Ostala su zgarišta s izgubljenim stvarima Izgubljene slike lica u hangarima. Ostala je muka, izgubljena vjera I glas u eteru, ratnog reportera. Gradili smo zidove, da se ne sruše Učili smo disati da nas ne uguše. Gradili smo grad iz ljubavi bez mana A on je srušen za 87 dana. Ne dirajte parkove, tu šetaju ljudi Pustite sanjare, da mirom pune grudi Proći će i ova bol i suze će stati. Nikad nemoj od spomena odustati! (Znate li onaj osjećaj kad se brinuti ne treba... Takav nek traje ispod ovog dijela neba. I nek se širi, nek nas grli bez granica. Ljubav je autobus bez zadnjih stanica...) |
< | studeni, 2020 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |