Sewen

Mene vesele crno-bijeli filmovi.
Iluzija stvorena na velikim platnima.
Molio sam se nebu za snove
Da učini ih zlatnima...

Nekad su ljudi više pjevali,
Jednostavno je ostati u prošlim danima.
Mi boemi od tuge sklopimo pjesmu
I ništa nas drugo ne zanima.

Negdje sam nekada poznavao Tina
Pisao je zelenu granu s tugom zrelog voća...
Što ti je život...
Izjede ga samoća.

Volio sam neprivlačne kockice na ženskim haljama.
Bilo je to vrijeme kad za bolje nismo znali.
Nismo svjesni nebrušene ljepote
I od čega smo odustali?!

Vidi me, izbrušeni romantik,
U tijesnim cipelama me život šalje.
Trudim se sjećati se,
Al idem dalje!

Ne volim kad pomisle da samo plačem
No meni je samo bilo ljepše disati sa svima.
Izgleda, kad nas pokosi neka pošast
Shvatimo da u nama još istog špirita ima...