Sewen

Uvijek sam tražio ljubav i još uvijek je želim opipati okom.
Uvijek sam sanjao da sve mogu prekinuti skokom.
Al eto ni to ne mogu u dan.
Na mjesečini obasjan...

Samo sam se trudio biti nečiji ratnik.
Al prodao sam dušu za jedan zlatnik.
Samo sam se trudio da ne zažalim.
Al jesam, znam dok nemoguće palim.

Pokušavam svjetlosti nad zaljevom uspavanih i starih.
I ovog puta sve uprskah i sve pokvariti.
Ovdje sam došao smisleno da potrajem.
Al vremenom, sve se manje prepoznajem.

Dani su tužniji od tuge.
Ja hodam lijevom stranom pruge.
I neću čuti vlak dok stiže,
A sve je bliže.

Taj nemir što se pruža
Na usnama bez ruža,
To sam ja
Sonata mjeseca...

Uvijek sam tražio ljubav i još uvijek je želim opipati okom.
Uvijek sam sanjao da sve mogu prekinuti skokom.
Al eto ni to ne mogu u dan.
Na mjesečini obasjan...