SPOMENAR
Ispunio sam spomenar prazninom
To izvire sve iz mene. I kćer nazivam sinom, Kakve li uspomene!? Ispunio sam spomenar ko bjanko ček, Povjerenje je svrha. Samoća mi dođe ko lijek, A ljubav ovrha... Nisam dramatik, nisam poetičan, Više pragmatik etičan... I znam se tako zagledati u ništa! Treba li mi išta?! Ispunio sam spomenar taštinom I to je dio mene... I drugu nazivam sinom, Ah žene.... |
< | lipanj, 2019 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |