Ispunio sam spomenar prazninom
To izvire sve iz mene.
I kćer nazivam sinom,
Kakve li uspomene!?
Ispunio sam spomenar ko bjanko ček,
Povjerenje je svrha.
Samoća mi dođe ko lijek,
A ljubav ovrha...
Nisam dramatik, nisam poetičan,
Više pragmatik etičan...
I znam se tako zagledati u ništa!
Treba li mi išta?!
Ispunio sam spomenar taštinom
I to je dio mene...
I drugu nazivam sinom,
Ah žene....
Post je objavljen 11.06.2019. u 07:37 sati.