Sewen

Zar opet slomljeno srce,
Zar opet pogled prazni,
I čučanje u kazni?
Zar opet uništen zanos,
Zar opet na skali, nula,
I dolazi do rasula?!

Zar opet jutro bez svjetla,
Zar opet zamisli samo,
I mi se ne poznamo!?
Zar opet bježim od sebe,
Zar opet izgaram sam,
Ni tebi ne trebam?!

Izludjet ću u nadi.
Tako se praznina gradi.
Prepolovljen sam na pola,
Skinuli me do gola.
I dok istekne pjesak na satu
Zakopat ću se u blatu...