Sewen

Ko skladana al nedovrsena melodija, čekam te.
Bez cilja nikada nisam bio.
A sve sam zaboravio.
I sve su moje primjedbe u tvojim očima bezvrijedne.
Jer ti se ne javljas.
Ti me ne pozdravljas.

Evo sedmi dan je, 168 sati.
A ja očekujem da mi se vrati.
Ono sto moje ni bilo nije.
Što mi se s visoka smije.

Ni jedna rijeka neće teći silinom tuge i jada.
Sunce je stiglo, ali jos kisa pada.

Pitam se naivno, zasto se meni ne događaju čuda.
Zasto sam osuđen bez porote i suda.
Sam Bog zna da ću skončati u nekom kanalu.
Mjesto da sam s tobom na morskom žalu.
Da te pogled moj drži.
Dok zlatno sunce prži.

Koji glupi sni.
I ja i ti.
Nedosanjani.

Ranjen, prevaren, lud.
I opet uzalud...