Sewen

Nedodirljivo nema lica.
Samo oprastanje sam ti dao.
Za sebe sam sanjalice
Na tebe poklekao.

A ti me nećes zvati.
Nadam se, a znam.
Od mene otimati!
I dalje ću ići sam.

Na tvoja vrata kucam,
Dlanove hladne grijem.
U sebi ko staklo pucam.
A pred drugima se smijem...

Ne mogu više sam, bol je preočita.
Ne boli ništa ,ako se ne pročita.
I nije vrijeme ljubavi, vrijeme je kopija,
Zato se ovo tijelo bez duše opija.

Ne mogu više sam, a samujem samotno,
Već sam na rubu suza i to je sramotno,
Kada će ljubav dospjeti u moje odaje,
Ovo se srce u strahu sve više prodaje.

Nisam ti ja za druga,
Žalba je moja preduga
Ako je poželiš čitati
Probaj me upitati,
Dal možda skupa vrijedimo,
Da zajedno osjedimo...

Oscilira mi raspoloženje,
Gledam godinama taloženje,
Nisam izuzet od zla.
Od podsmjeha i napada.

Fantazija me ignorira.
Razum sve apsorbira.
Ja sam ko mlaka juha.
Na udaru propuha.

I razljutim se u trenu,
Pa rashladim u nevremenu.
Na sjenu nož sam potegnuo.
I vlastito rame istegnuo.

Da mi je isplakati bijes.
Ne želim jos u lijes.
Proljeće mirisati volim,
I dirati rukama golim.

I sad se osjećam ko u tuđoj kući.
Mislim od boli, neću se izvući.
Sve ove mirise povezujem sa ljetom.
Jos uvijek nazivam ovu ljubav svetom.

Beskrajni razgovori jos su među nama.
Sa sjećanjima mogu živjet godinama.
I kao da ih diram, osjećam i branim,
Samo se sjećanjima opijam i hranim.

Ja sam dao riječ i toga se držim,
Svakim se udisajem borim da izdržim.
I trajat će to sve dok ovo tijelo živi.
Jer se tebi nada, zaklinje i divi.

Što mi je ostalo pa sam kao dijete?!
Ja sam kao glazba iz osamdesete,
Vječni romantik, zaljubljen sam pao.
I nikad mi krivo nije sto sam riječ ti dao.

Slavim svaki dan u rečenici lirike,
Više ne vjerujem nikom, do prve prilike.
Udišem noć kroz obraze, da se žare,
Ovakve prilike i ovakvi ljudi ne stare.
Napustit ću sve ono za što ne marim,
Spreman sam dobro da nikad ne pokvarim.
U vjeri je život prošao, bez da se kočim,
Ja sam gazio jezero, da se ne smočim.
Zazelenit ću ovu večer nek je ko trava,
I krenuti u krevet jer mi se spava!

Imaš lice boje zlata,
Imaš pogled koji hvata
San i javu
Zar nisam u pravu?!

Kad izgovoriš i slovo
Staro postane ko novo
I smiješ se,
Pa nek potraje.

Sve si mi na svijetu
Ubacit ću u petu
I samo gas,
Radi nas.

Cesta je pred nama
I vjetar u kosama,
Samo gas
Radi nas!

Moje ime je Toni.
Znam još u mislima ti zvoni!
Onaj osmjeh tvoj,
Bio je jednom i moj.

Još ime ti jastukom stisnem,
Šapućem da ne vrisnem,
Sve što bješe mi milo,
Sve sam izgubio.

Kada se smijati želim,
Ime ti sa vjetrom dijelim,
Ime ti vjetru pustim,
A da ga ne izustim...

Krive odluke u krivi čas,
Bilo je prelako izgubiti nas,
I ponovo vrtim trenutak kad smo se sreli,
Pa mi kajanje osta za život cijeli.

Ja sam bezobrazan i ostat ću takav,
Ja sam star, oronuo i dlakav.
Ja sam duh nekih zgaženih idola,
Ostajem hodati po ivici bola.

Ja sam strašno nezabrinut ua išta,
Ja sam rupa usred nalazišta!
Moje se blago ne vidi okom,
Ovakav tip ljudi nazivaju stokom.

Preživljavam već neko vrijeme ovakav,
Kako spomenuh, oronuo i dlakav.
I prkosim silama što nije najzdravije,
Zato jer one su od mene dlakavije!

Još jedan razlog za spustit umorno dupe
Do prve klupe!
Još jedan razlog za sklopit varljive oči,
Da ukoči!
Još jedan razlog da se eventualno predam?!
Al ja se ne dam!

Izgubit ću se na tom svijetu ako stanem,
Odustanem!
Izgubit ću se i napunit slabosti vreću
Pa neću...
Izgubit ću se, ko igla sa kompasa pasti,
Al' hoću rasti!

Imam taj lijepi broj!
Sewene uspravan stoj!
I ničeg se ne boj!

S tobom izgledam mrak,
Dobro mi stojiš ko zrak,
Ti tako posebna,
Moja si djevojka.

S tobom sam ko za Vogue,
To ti je amen i bog.
Zakon bi kršio ja
Ti mi presudila.

Stavi u kosu cvijeće
Miriši na proljeće,
Nek cijelo društvo zna
Ti danas, reći ćeš - da.

Na mome ramenu diši,
Svaku mi molbu usliši,
I ja sam za tebe tu
U dobru i u zlu!

Ništa me više ne sluša,
Preljub mi učini duša.
Tko može da je sputa
Pa samo prašinu guta.

Ništa mi više ne čini,
Sam sam na misečini.
Straj mi u kosti tira
I neda mi, neda mira.

O dušo moja, di si
Ponor pod nama visi.
I ne triba puno za past
Sa tugom ćemo srast.

O dušo, duša ti si,
Svojom me riči uzvisi
Da zaspim u našem čudu
Da ne živim zaludu...

Za tvoje dobro, opet te lažem,
Šute mi misli, a nije lako.
Da bazbroj puta istinu kažem,
Bila bi briga - a što i ako?!

Jer ti si razlog da nisam isti,
A ja idiot i lažov čisti.

Rekoh sam sebi, malo zagrebi
Al ipak srce ja predah tebi.
Pa sada sija dok jako kuca
I toplije je od samog sunca.

Umotam te u finu svilu,
Jer ti od svih zaslužuješ više,
I sve po mjeri i sve u stilu,
To hladna ruka pravila piše.

Jer ti si razlog da nisam isti,
A ja idiot i lažov čisti.

Hvala Ti što si me htio,
Svojim ciljem učinio,
Hvala Ti što me imaš,
I moje molitve primaš.

Hvala ti što si me htio,
Hvala ti što si mi mio,
I sve moje grijehe sušiš,
I strahove moje rušiš.

Jer Ti si tu da me braniš
Jer Ti si tu da me hraniš,
Uvijek tu za mene si
Bože moj hvala ti.

Po Tebi se noć razdani
Kad me samoća rani,
Tu si da čuvaš me
Bože, hvala za sve.

Klavir i sax, soba puna intime,
Ljubim to lice, a ne znam mu ime,
Nemam ni prava, jer noć kada stane
Završava bajka za izigrane.

Vosak od danas na vosku od juče'
Teško je srcu da pouku izvuče.
I već na početku svi snovi će kraju
Dok klavir i sax svirati ne prestaju...

Samo sam htio reći da si draga,
Al samo sam ti prošao kroz život bez traga
Ja sam se pitao tko su svi oni...
Ali i ja sam bio tek jedan u koloni...

Omekšalo me vrime
I izgubija sam ime
Sad za sva vrimena
Idem bez imena.

Privarim se i ja
Stegne nostalgija,
I zamrznem tilo
To je vražje dilo.

Snigovi su ladni
Svaki vikend radni.
Ubit ću se radom
Kad ne mogu nadom!

Omekšalo me vrime
I izgubija sam ime
Sad za sva vrimena
Idem bez imena.

Ispraznih lica, od jutra masna,
Tuđe kolone stupaju smjelo.
Moja je istina sve, al' ne glasna,
Čijih je ovo mozgova djelo?!

Krive su karte mješali ljudi,
Nesretan ja sam, jer sebe varam.
Lijepo je nekada bit u zabludi,
Brine me što za to prečesto staram.

Ja vrijedim više nego me cijene,
Pa mi se ponavlja beskrajan dan.
Sad kad se vraćam iz druge smjene,
Samo ću brzo utonut u san...

Nema ode ni mrvice kruva,
Sve je ovo da te Bog sačuva.
Pogan svit se jedan drugom ruga
Povorka je od mižerje duga.

Nema ode ni svitla ni mraka,
Sve san vidi, ništa nisan taka.
Od molitve natira san žulje
Sve je ovo razriđeno ulje.

Ja sam čovik od milijun friži,
Ka da srića nepristalno biži.
A ja čekam ,doće bolji dani
Ala šta smo jutros nabrijani...

Ja sam pola čovik, pola tica,
Ja sam sebi pravi ubojica....

Moja simpatija, moja je sreća,
Moja simpatija, od mene je veća,
Pa su mi rekli da nismo par,
E da me slažu il' prešute bar.

Moja simpatija, meni je klasa,
I baš me briga što misli masa,
Jer ona mene voli sve više
Ovo se naše nikad ne briše.

Od svih simpatija, ona je naj
Tako mi godi njen zagrljaj.
Naša dva srca puno se vole,
Pa šta da mi nosi torbu iz škole.

Od svih simpatija, ona je slađa,
Malo je veća, al nije mlađa.
Tako sam sretan za jednog đaka,
Tako je lijepa, a tako jaka...

Odmahni rukom i ne brini,
Samo sam ranjen po površini,
Samo sam upao u neku grupu
U kojoj traže tu ljubav glupu.

Takvi me klubovi vidjeti neće,
Kakva romantika i kakve svijeće?!
Umoran baš sam od pokušavanja
Od objašnjavanja i spašavanja...

Meni je svašta nuđeno,
Al' meni je ko vuku suđeno,
Postati miran i hladan,
Al' strah me ostati gladan...