Sewen

Slavim svaki dan u rečenici lirike,
Više ne vjerujem nikom, do prve prilike.
Udišem noć kroz obraze, da se žare,
Ovakve prilike i ovakvi ljudi ne stare.
Napustit ću sve ono za što ne marim,
Spreman sam dobro da nikad ne pokvarim.
U vjeri je život prošao, bez da se kočim,
Ja sam gazio jezero, da se ne smočim.
Zazelenit ću ovu večer nek je ko trava,
I krenuti u krevet jer mi se spava!