Ispraznih lica, od jutra masna,
Tuđe kolone stupaju smjelo.
Moja je istina sve, al' ne glasna,
Čijih je ovo mozgova djelo?!
Krive su karte mješali ljudi,
Nesretan ja sam, jer sebe varam.
Lijepo je nekada bit u zabludi,
Brine me što za to prečesto staram.
Ja vrijedim više nego me cijene,
Pa mi se ponavlja beskrajan dan.
Sad kad se vraćam iz druge smjene,
Samo ću brzo utonut u san...
Post je objavljen 03.03.2017. u 23:21 sati.