...
Negdje sam se pogubio
I nisam s mislima na - ti! Kao beskrajan dan koji je počeo A neće do kraja svanuti... Nekim sam ljudima vjerovao, Ta moja sljepila nemaju ime. Al osjećam ih, naivan jesam i puštam da u meni prezime. Sve težnje Samo su čežnje... Samo sam svoj i ostat ću takav. To nekima i danas znači. Svejedno, stvoren sam za mjenjanje Jer gadno je kad te zakači. Život je umjetnost umjeća Nespojivo spojivim čini. I svi smo mi od čarolije tkani, Svi smo mi Houdini. Hodam pesimizmom, Zračim optimizmom. Ja sam zagrljaj topline Ja sam utočište za slobodan um Al nikad nisam dovoljno dobar, I nikad nisam bio kum. Moje su želje ljutske, zemaljske I dovodim ih stalno do usijanja. Meni je do čistog smjeha Meni je do igranja. Ja se ne kajem! Ne prestajem! |
< | siječanj, 2017 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |